David Cameron, premijer Ujedinjenog Kraljevstva, izjavio je da su muslimanke “tradicionalno potčinjene” i da bi njihovo pohađanje časova engleskog jezika pomoglo u zaustavljanju ekstremizma.
Odreagovala sam kako sam znala najbolje: sa sarkazmom. Naravno, to je britanski način, a ako postoji išta što premijer uvijek govori muslimanima u Velikoj Britaniji, to je da moramo više da se trudimo da steknemo britanske vrijednosti.
“Zapravo, moj muž vodi moj Twitter profil jer ja ne govorim engleski #TraditionallySubmissive”, ismijavala sam se online:
Gospodin Cameron je povezao sve vrste stereotipa o muslimankama: ne govore engleski, nisu integrisane, potčinjene su – a sve ovo je povezano s ektremizmom.
Ali avaj! On je, također, počeo s visoka savjetovati kako bi nekoliko časova engleskog jezika riješilo sve naše probleme, iako je on bio taj koji je prethodno smanjio sredstva za tu vrstu časova – a bili su osigurani za svakoga bez obzira na porijeklo, kao pomoć u osnaživanju i uključivanju građana/ki.
David Cameron razgovara sa ženama koje pohađaju časove engleskog jezika tokom posjete Shantona centru za žene u Leedsu.
Izgleda da ja nisam bila jedina muslimanka koja je osjećala gnjev. Heštag #TraditionallySubmissive (#TradicionalnoPotčinjene) preuzeli su i drugi koji su željeli da izraze svoj bijes, ljutnju i neslaganje da budu žrtve predrasuda.
A onda se pojavila dr. Sukain Hirji (“doktorica opće medicine u Javnoj zdravstvenoj ustanovi, ponosna mama 3 djece, fan Šerloka Holmsa”) koja je javno napisala na svojoj Facebook stranici:
“Mene i mnoge druge izuzetno je povrijedio članak Davida Camerona u Timesu, izričito (i pogrešno) targetiranje navodno očigledne nesposobnosti muslimanki da govore engleski jezik, slabo povezujući to s radikalizacijom (koja ima višefaktorske uzroke) i obrezivanjem žena (koje je kulturološka praksa).”
Ona je javno pozvala muslimanke da se “solidarišu i progovore protiv ove diskriminacije.“
Rezultat je bila brza, duhovita i intenzivna “Twitter oluja”.
Poslano je na desetine hiljada tvitova (30.000), a broj i dalje raste, s fotografijama muslimanki koje se bave raznolikim zanimanjima, kao što su streličarstvo, borilačke vještine, sportovi, TV i radio voditeljice, ili drže plakate s prikazanom spektakularnom listom nevjerovatnih dostignuća koja izaziva strahopoštovanje, od posjedovanja više diploma pa do toga – nećete vjerovati – do toga da su profesorice engleskog jezika.
To je pokazalo da: muslimanke imaju glas, one su različite, njihova dostignuća su širokog raspona i impresivna i one odlučuju o svojim životima i svom političkom angažmanu.
Cilj kampanje je bio dati jasan, nedvosmislen odgovor na opasne izjave gospodina Camerona i stati u kraj stereotipiziranom i uvriježenom načinu razmišljanja punom predrasuda koji definiše muslimanke samo na jedan način, kao „potčinjene žrtve“ koje samo čekaju da budu spašene i civilizovane.
Naravno, ogroman broj hejtera nisu uvidjeli nikakvu ironiju da oni govore muslimankama da su izbori koje prave pogrešni (možda više vole da smo „tradicionalno potčinjene“?)
Njihovi naučni akreditivi su bili zapanjujući – objašnjavali su da naši mozgovi ne dobijaju uopšte kiseonik jer neke od nas nose maramu.
Činilo se da im se ne sviđa da puno muslimanki izražava vlastita mišljenja. A takvih doista ima puno.
„Bila sam zapanjena reakcijama muslimanki različitog porijekla, starosne dobi i profesija na #TraditionallySubmissive kampanju. To je dokaz kako smo duboko i lično primili njegove riječi”, rekla je dr. Hirji kad sam je upitala o njenoj reakciji na kampanju.
Sljedeće čemu se ona nada je da će premijer “skupiti hrabrosti da ovo prizna i izvini se”.
Kao što je Yvonne Ridley (“novinarka, spisateljica, ponosna mama, pčelarka”) napisala na Twitteru:
Naravno, uprkos činjenici da je toliko mnogo osoba učestvovalo, važno je priznati da definitivno postoje važna pitanja koja treba rješavati kad je riječ o muslimankama.
Prvo i najvažnije je da shvatimo da je iskazivanje i ponavljanje ovako opasnog svjetonazora i njegovo namjerno povezivanje s ekstremizmom – čak i dok priznaju da nisu povezani- samo po sebi oblik ugnjetavanja.
Stvaranje neprijateljstva prema muslimankama njihov život čini težim. Znamo da je 60% svih napada na muslimane usmjereno na žene i da nasilje potaknuto islamofobijom počinje da raste alamartnom brzinom.
Učenje engleskog jezika je bitno za malu grupu muslimanki – baš kao i za bilo koje druge imigrante u Velikoj Britaniji. Vodila sam radionice o tome kako iskazati svoj stav i mišljenje o pitanjima žena, uključujući i muslimane. Ali važno je priznati i prihvatiti da društvene barijere postoje.
Naprimjer, znamo da ljudi s “nezapadnjačkim” imenima imaju manje šanse da budu pozvani na intervju za posao, bez obzira na njihove kvalifikacije. Znamo da se žene koje nose hidžab ili nikab suočavaju s diskriminacijom. Ali ono što stvarno ugrožava integracijske napore muslimanki je da se uprkos našim značajnim i stalnim naporima da to uradimo, konstantno suočavamo s retorikom i naslovima koji nam to spočitavaju.
Dokaz stoji ispred premijerovih očiju, kao i ispred očiju svih ostalih: da li je on primijetio da u Parlamentu sjedi osam muslimanki poslanica?
U privatnim razgovorima i diskusijama o ovoj Twitter oluji postojao je trenutak prosvjetljenja među muslimankama: „Nikad nisam stavila sva svoja postignuća zajedno na jedno mjesto“, rekla je jedna. „Ovo je bila dobra prilika za nas da ih sagledamo i osnažimo sebe da ostvarimo svoje potencijale.“
“Heštag aktivizam” ima svoje mjesto u političkim protestima, a ovog puta je pokazao da postoje glasovi muslimanki različitog spektra koje žele biti aktivne učesnice u diskusijama.
Autorica: Shelina Janmohamed
Prevela i prilagodila: Emina Lakić
Izvor: telegraph.co.uk
