Koliko dugo smo bili zahvalni na zdravlju koje nam je Allah dao brzo poslije bolesti ili ipak zaboravimo i nastavimo za ukrasnim dunjalukom, našim željama, snovima i ciljevima?
Koliko puta smo bili u iskušenju – toliko da smo pomislili kad će više doći olakšanje? Kad bismo se malo potrudili da sagledamo situaciju iz druge perspektive, dugoročno, vidjeli bismo da nam Allah uvijek želi dobro i da nas priprema za još bolje i dugotrajnije procese. Neka nam često bude u podsvijesti ajet koji smiruje ljudska srca:
“Sve što je na Zemlji, prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.”
Čovjeka Allah opisuje kao stvorenje koje brzo zaboravlja, koje je nejako, malo zahvaljuje i koje je slabašno. To je priroda čovjekova. Suština života je da se poslije svih grešaka koje čovjek spozna da je učinio vrati svome Gospodaru na najljepši način – čineći dobro sebi i drugima. Zahvali za trenutno stanje. Zamoli da mu Allah popravi stanje i da ustraje na dobru. Onaj koji čuva uvijek želi dobro Svome robu.
“Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome?” (Ez-Zumer, 36)
O Ti koji odgajaš, o Ti koji usmjeravaš, o Ti koji inspirišeš i nadahnjuješ podari nam mir, uputu, blagostanje i svjetlo kakvo samo Ti poznaješ. O Ti koji spašavaš, spasi nas džehennemske vatre. O Ti koji opraštaš, smiluj nam se i obraduj nas džennetskim ljepotama!
Piše: hfz. Lamija Šehić
