Priča o Ademu: dostojanstvo, izbor i sloboda
Zašto postimo? Postimo jer se pokušavamo vratiti onim našim plemenitijim vrijednostima, vrijednostima koje moramo njegovati, vrijednostima koje moramo promovirati, dostojanstvu, pravdi, dobroti, velikodušnosti. Možemo ubijati i uništavati, ili možemo služiti zajednici. U mjesecu ramazanu se okrećemo samima sebi, našoj nutrini, kako bismo pokušali biti dostojanstvena ljudska bića, tako što se mijenjamo, tako što postajemo produhovljeniji, tako što poštujemo, prije svega, sami sebe.
Priča o alkoholu i kockanju.
Zabrane u Kur'anu ne dolaze u stilu: “Morate prestati s tim i tačka!” Ne, mora ih pratiti razumijevanje, morate razumjeti zašto. Što dublje zaronimo u svoju duhovnost, što se više udubimo u zabrane i granice i dužnosti, to više moramo koristiti vlastiti razum, moramo bolje razumjeti. Islam nije zasnovan na principu: “Radi i ne pitaj!”
Ne smije biti prisiljavanja u vjeru!
Mi koji vjerujemo u Boga i smatramo da je ovaj tekst, Kur'an, istina i posljednja objava, ne smijemo ni u kojem smislu i ni na koji način, ni na individualnoj osnovi, ni na društvenoj osnovi, putem vlada, nametati ljudima da vjeruju u ono u šta mi vjerujemo. To je veoma duboka pouka za današnje vrijeme, ma gdje da živimo. Poniznost vjernika ogleda se u tome da se trudi da bude dobar primjer koliko je god moguće, ali nikome ništa ne nameće. Kako ja vjerujem, u šta vjerujem, koga obožavam, to je moja lična stvar u kojoj se trebam što više truditi, a istovremeno poštovati slobodu svih drugih, bez obzira na njihovu religiju.
Znakovi za razumom obdarene
Čitajmo Knjigu koja nam dolazi, ali čitajmo i ono što je stvoreno, čitajmo svijet oko nas. Bit će nam izložena knjiga naših djela, ali i mi smo knjiga! Kako moramo čitati druge, tako moramo čitati i sebe. Postiti znači vratiti se, čitati sebe i svoje srce i postaviti ga na pravi put. Nećeš posmatrati svijet, svemir, samoga sebe samo fizičkim očima, moraš se vratiti svome srcu, jer srce vidi, i tim putem možeš doći do istinske duboke spoznaje. Čitaj sebe, vrati se svome srcu, dođi do duboke spoznaje o cilju svoga posta. Šta želiš postići? Kakvom oslobođenju težiš? Moraš osloboditi sebe kako bi se približio Stvoritelju, sagledao svijet i mogao vidjeti ljepotu oko sebe. Gledati ono što je lijepo je vid ibadeta i služiti ljudima je vid ibadeta. Ljepota, estetika, služenje, humanost – to su elementi, znakovi na tvom putu ka Bogu.
Pravda
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha, dž.š., radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo, dž.š., je da se brine o njima!” Naš odnos prema Bogu i način kako trebamo posvjedočiti našu poruku pred ljudima zavisi od tog kako primjenjujemo principe, a jedan od njih je princip pravde i jednakosti. Ne trebamo hodati oko govoreći “Ja sam musliman, ja sam musliman.” Ne trebamo govoriti da smo muslimani, mi trebamo BITI muslimani. Ponekad imamo neke interese, ali moramo biti pravedni čak i kad je to protiv naših interesa. Princip je važniji od našeg vlastitog ega, od ljudi koje volimo i od društvene moći.
Ugovori
Muslimani, po definiciji, moraju poštovati uvjete ugovora. To je njihova etička karakteristika. Moraju poštovati ugovor s Bogom, sa samima sobom i s drugim ljudima. Kad nešto kažemo, kad nešto obećamo, moramo se toga pridržavati. Kad nešto potpišemo, moramo se toga pridržavati. To daje vrijednost i težinu našim riječima i nama samima. Sebe poštujemo kroz način kako se odnosimo prema drugima. Riječju, djelima i svojim životom utjelovljujemo našu vjeru.
Priča o Ibrahimu, a.s.
Ibrahim, a.s., duboko vjeruje u jednog Boga, i u ime tog vjerovanja, tog monoteizma, u ime Boga, on kaže: “Ne, ne mogu. Morat ću se suočiti sa svojim ocem i sa zajednicom, ali neću ih slijediti.” U ovoj priči vidimo nešto važno, pouke koje moramo primjenjivati u svom svakodnevnom životu, u odnosu s našom zajednicom, s našim roditeljima, s majkom i ocem. Taj odnos treba biti uvijek pun poštovanja, ali uz stalnu svjesnost da su istina i princip istine uvijek na prvom mjestu. Ponekad moramo uraditi pravu stvar u ime svojih principa, svoje vjere, moramo se suočiti s većinom.
Mir
Najviša vrijednost, najveća nada je postizanje mira. Mi svojim ponašanjem i djelima na ovom svijetu pokušavamo zaslužiti darus-selam, Kuću mira. Ali, kako to postići? Samo sjedenjem i slušanjem mene kako govorim, dok postite? Ne! “On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.” Moramo se posvetiti miru svojim djelima, moramo ga promovisati, on mora biti vidljiv u našim djelima. To jeste vezano uz vjeru u Boga, nadu da ćemo postići taj mir, nadu da ćemo jednoga dana stići u tu Kuću mira, ali to nastojanje se mora ogledati i u našim djelima i našem ponašanju, u načinu kako svoju vjeru očitujemo kroz posvećenost pravdi, velikodušnosti, humanosti, služenju ljudima. Treba se nadati, ali treba i raditi ono što se mora uraditi kako bi se postigao mir, širiti mir poštivanjem principa koje njegujemo u svojim životima – pravde, jednakosti, slobode, dostojanstva.
Fitra – povratak suštini
Vjerovati ne znači pomjerati granice racionalnosti, već vratiti se suštini, vratiti se iza koprena koje stoje između nas i naše nutrine, vratiti se samoj suštini naše prirode, vratiti se nama samima. Dakle, ako se želimo približiti Bogu, približimo se samima sebi. Ako želimo slušati Njega, slušajmo sami sebe. Ako tražimo svjetlost, vratimo se svojoj vlastitoj svjetlosti. Upravo to i radimo tokom mjeseca ramazana, pokušavamo pronaći naše unutrašnje svjetlo, jer blizu našeg unutrašnjeg svjetla, naći ćemo i Njegovo svjetlo, ako Bog da.
Jedinstvo
Prvo što trebamo razumjeti je da jedinstvo muslimana nikako ne znači da svi muslimani trebaju isto misliti. Imamo različita filozofska stajališta, političke stavove, čak i različita vjerska mišljenja, čak i među učenjacima. Jedinstvo je jako onda kad se raznolikošću upravlja, kad prihvatamo razlike u mišljenjima, kad prihvatamo i neslaganje u političkim stavovima i poimanju svijeta. Vratimo se Bogu svim srcem, vratimo se Poslaniku, a.s., svim srcem. Znajmo da nam ta ljubav treba pomoći da razumijemo da je važnije prihvatiti raznolikost. Dakle, treba nam jedinstvo u kojem postoji raznolikost, razumijevanje da je najgore što se može desiti potpuna podjela, koju vidimo danas, jer ćemo tako izgubiti moć i urušiti se iznutra, ukoliko to ne razumijemo. Neka nam dragi Bog pomogne da budemo ujedinjeni u našim razlikama.
Zekat
Ne trebamo se pretvarati da se možemo očistiti samo namazom i čišćenjem srca, trebamo razumjeti da i naš odnos prema novcu pokazuje naš odnos prema vlastitom srcu. Naš odnos prema siromašnima mnogo govori o našem odnosu prema Bogu. Ako ih zanemarujemo i nismo spremni da im pomognemo, to znači da od Njega tražimo, ali nismo spremni podijeliti to što dobijemo. Posebno tokom ramazana moramo obratiti pažnju na ovu jako važnu dimenziju posta – davanje. Dajimo dio svog novca, dajimo od onog što imamo, dajimo od onog što jesmo, kako bismo se kroz to davanje popravili i očistili svoj imetak. Neka nam dragi Allah, dž.š., pomogne da uspijemo u tome.
Priča o Jusufu, a.s.
Ova priča nosi vrlo snažne poruke o kojima trebamo razmišljati. Sve u njoj je tu kako bismo mi pokušali biti dosljedni svojim principima i kako bismo razumjeli da se iz loših stvari na kraju priče može izroditi nešto dobro. Budimo pažljivi kako prosuđujemo druge.
Poslanstvo
Posljednji poslanik došao je da potvrdi ono što su svi raniji poslanici dobili kao objavu. To je univerzalna poruka islama. Dok postimo, kao duhovna zajednica, to nas pomiruje s čovječanstvom, čovječanstvom koje ima samo jednog Boga. Iz toga razumijevamo da sva naša iskustva odražavaju suštinu naše veze s Jedinim, koji nas je stvorio i kojem ćemo se, na kraju, vratiti, ako Bog da.
Čuvanje jezika
Kur'an nam kaže da ne budemo brzopleti, da budemo jako oprezni u našem prosuđivanju ljudi i njihovog ponašanja i situacije u kojoj se nalaze, jer moramo istinski razumjeti situaciju i način kako na nju trebamo reagovati.
Noćno putovanje
Važna je veza između Mesdžidul-Harama u Meki i Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu. Za nas je jasno da je Jerusalem sveto mjesto, sveti grad koji moramo poštovati. Mi želimo da pripadnici svih religija, Jevreji, kršćani i muslimani, imaju ista i jednaka prava da tamo idu i da se mogu moliti na svojim svetim mjestima. Dok postimo u ramazanu, ovo zajedničko duhovno učenje nam kaže da je jedna od poruka noćnog putovanja sjedinjenost islama s univerzalnom porukom da svako treba biti slobodan da praktikuje svoju vjeru i obožava Boga u Jerusalemu, koji je sveto mjesto svih monoteističkih religija, i tamo bi svi trebali biti jednako poštovani.
Strpljivost
Postoji nešto što se zove intelektualna poniznost prema tome koliko možemo razumjeti od onog što se dešava u našem životu. Trebamo imati pouzdanja u Boga u odnosu na ono što bi se moglo desiti i tajne koje su skrivene od nas. Ništa u našim životima nije slučajno. Iz svega što nam se dešava moramo izvući pouku, lekciju, moramo pokušati razumjeti, strpljivo, ponizno, i s punim povjerenjem u Boga, jer On zna, a mi ne znamo.
Otpor
“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah, dž.š., ih je, doista, kadar pomoći.” Ovo je vrlo važna poruka, zato što govori da na sve načine trebate pokušavati da izbjegnete konflikte, da izbjegnete rat. U ime svog dostojanstva moramo ustati i smoći snage da kažemo: “Ne!” tlačiteljima i diktatorima. To je posljednja opcija koju ćemo koristiti kad nemamo drugog izbora. Pitanje je dostojanstva suprotstaviti se tlačiteljima.
Radost vjernika
Uspjeh nije u gomilanju novca, društvenom statusu, popularnosti u društvu, uspjeh je u miru sa samim sobom, vraćanju svome srcu, komuniciranju s Bogom. Kroz to dobijamo osjećaj da naš život ima svrhu. Svom snagom svoje svijesti i ljubavi nastojimo se približiti Njemu. Kroz naš namaz, ali i kroz izbjegavanje svih površnih stvari u ovom životu. To su ključne stvari koje mijenjaju sve, mijenjaju percepciju i razumijevanje života. Uspjeh leži u nama samima, u našim srcima, u intimnom osjećaju mira koji proizilazi iz komunikacije s Bogom, služenja siromašnim, izbjegavanja onoga što nas se ne tiče. To je sasvim suprotno od potpune opsesije površnom vrijednošću novca, slave, popularnosti u društvu, dok je sve iznutra potpuno truhlo. Kur'an nam ovdje kaže da su uspješni oni koji klanjaju namaz, ali ne bilo kako, već s puno poniznosti, približavanjem Bogu, s razumijevanjem suštinskog značenja života i vraćanjem Njemu iz dana u dan. Nikad ne zaboravite šta je suština života – vratiti se Onome Koji je stvorio život kako bi se mi vratili Njemu.
Priča o Nuhu, a.s., i siromašnima
Mi ovdje moramo razumjeti duhovnu poruku, da su siromašni ljudi u društvu oni koji mijenjaju historiju, koji stvaraju historiju, jer se opiru ugnjetavanju i strukturama moći u situacijama kad su moćnici nadmeni i nastoje sačuvati svoje privilegije u društvu.
Da, poslanike su zaista slijedili siromašni. Siromašni su slušali i razumijevali snagu njihovih poruka: U ime svog dostojanstva, u ime dostojanstva koje posjeduje svako ljudsko biće, jer ste svi jednaki pred Bogom, i Bog je svima dao jednako dostojanstvo, ustanite i pružite otpor i zagovarajte svoja prava! To je poruka oslobođenja, Kur'an dolazi kao poruka oslobođenja u društvu, zagovara pravdu, jednakost, i slobodu za sve. Moćnici žele održati postojeće stanje, siromašni žele više pravde, više dostojanstva i više slobode za sve.
Uloga na ovom svijetu
Iako se nastojimo približiti Bogu, iako ne smijemo zaboraviti da postoji život nakon ovog života, ne smijemo zanemariti ni ovosvjetski život i moramo uzeti svoj udio u njemu. Ovo je važan dio poruke islama: Pronađite ravnotežu, budite svjesni šta možete dobiti od ovog svijeta i pripremajte se za onaj svijet.
Međureligijski dijalog
Suštinska pouka ovdje je da budemo pravedni i na najljepši način komuniciramo s onima koji ne dijele naša vjerovanja. Posljednja objava nam govori da se prema toj raznolikosti odnosimo s poštovanjem. Zašto? Jer je Allah, dž.š. Koji je stvorio čovječanstvo, želio da postoji raznolikost unutar te cjeline. Jedno čovječanstvo, mnoštvo religija, mnoštvo kultura, mnoštvo civilizacija. U šta god ljudi vjeruju, nije na nama da im sudimo, mi ne znamo. Pluralizam i raznolikost se zasnivaju na uzajamnom poštovanju među ljudima, a to počinje od tog kako govorimo, kako slušamo i kako prihvatamo.
Odgovornost
Nećemo moći reći da smo nešto uradili zbog svojih roditelja ili zbog društva i zajednice. Moramo se kritički odnositi prema svemu što se radi. U ime naše intelektualne autonomije i naše individualne odgovornosti, sve moramo provjeravati. U društvu moramo nastupati kao pojedinci koji razumiju da moraju biti na strani ugnjetavanih, na strani onih kojima se čini nepravda, na strani onih koji su na pravoj strani historije, a ne na pogrešnoj. Došli smo na svijet čisti od grijeha, a umrijet ćemo kao ljudi koji će biti pitani za svoja djela. Morat ćemo odgovoriti na poziv kad budemo pitani: “Šta ste uradili sa svojim životom?”
Znakovi života
“Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;” ključna poruka ovdje je ona o načinu posmatranja prirode oko nas. Dok ulazimo u zadnju trećinu ramazana trebamo promišljati o tome kako posmatramo prirodu i razumjeti da tu prirodu trebamo čitati svojim duhovnim okom. Mi imamo dvije knjige – Kur'an kao posljednju objavu i prirodu kao vječnu knjigu znakova koji nas podsjećaju da je samo jedan Bog, Kome pripadamo i Kome ćemo se vratiti.
