Težili su božanskom cilju, postizanju velikodušnosti i saosjećanja koje počinje pobjeđivanjem sebičnosti i davanjem komšijama. Ovo je bio mjesec discipline koja nas uči najdubljem značenju ljudskog dostojanstva i slobode.
Post je, prije svega, vježba prepoznavanja svih vrsta izazova i upravljanja njima. S vjerom, pri punoj svijesti, post poziva i žene i muškarce na dodatni stepen samosvijesti. Umjesto da gledamo izvan sebe i prebrojavamo potencijalne neprijatelje, post nas poziva da preusmjerimo svoj pogled prema unutra i procijenimo svoj najveći izazov: svoje ja, svoj ego, kako u vlastitim očima tako i u onome kako nas drugi vide.
Cilj posta je da ovladamo sobom, da postanemo svjesni svojih iluzija, da postanemo izvršitelji svojih djela – a ne objekt vlastitih pretenzija ili nečijih drugih pogleda. Filozofija posta poziva nas da spoznamo sebe, da ovladamo sobom i da se što više disciplinujemo do momenta oslobađanja. Post podrazumijeva prepoznavanje onoga o čemu smo ovisni i oslobađanje od tih ovisnosti. To je prvi izazov.
Moramo savladati svoj egoizam i kroz taj proces iskoračiti izvan sebe i naučiti se davanju. Post zahtijeva da ponovo otkrijemo život oko sebe i pomirimo se sa svojim okruženjem. Post tijelima nam omogućuje da vidimo jasnije svojim srcima: Kur'an nas podsjeća da su srca ta koja postaju slijepa, a ne oči. Slijepo srce ne vidi ništa osim sebe i svoje iluzije, ne može promišljati o prirodi, živim bićima oko sebe i onima poput njega.
Nemoguće je vjerovati i postiti bez solidarnosti. Moramo se odmaći od sebe, postati tjelesno prisutni, poklanjati srcem i doprinositi cijelim svojim bićem. Ljudska priroda brigu o sebi i trošenje stavlja na prvo mjesto; postačeva duhovna težnja je postati pažljiv prema drugima i davati bez prestanka. To je drugi izazov.
Između tamnice vlastitog ega i solidarnosti s drugima, u dijalogu s božanskim, moramo tragati za ravnotežom. Najveći izazov s kojim se suočava čovječanstvo je biti i ostati u skladu s onim srednjim putem o kojem Kur'an govori: potvrditi se kao duhovna zajednica istinskog srednjeg puta. Naš zadatak je da njegujemo duhovne težnje koje poštuju zakone prirode: post po danu podsjeća nas na pravo svakoga od nas da prekine post dolaskom noći.
Oslobađanje od sebe ne može se postići ako se ne poštuje dostojanstvo pojedinca. U skladu s tim, siromaštvo, nepravda, ugnjetavanje i mučenje, koji po samoj svojoj prirodi narušavaju iskustvo slobode i plemenitosti posta, vrijeđaju našu savjest, s njima se moramo suočiti i nikada ih ne smijemo prihvatiti. Traganje za božanskim nas obavezuje da nikada ne ugrožavamo temeljna ljudska prava. To je treći izazov.
Iskustvo posta je duboko individualno, ali i prijeko potrebno kolektivno iskustvo. Svako od nas, u intimnosti svog društvenog života, pozvan je da se uzdigne iznad sebe, da bude ljubazan, nježan, velikodušan i ispunjen saosjećanjem, kako nas je Poslanik, a. s., naučio: “Bog je ljubazan [Refik] i On voli ljubaznost [er-rifk] i nagrađuje ljubaznost, a ne nagrađuje strogoću i nasilje”.
Kroz ovladavanje sobom, svojim tijelom i njegovim potrebama, kao i svojim govorom, post postaje škola solidarnosti, velikodušnosti i poštovanja u ime svima zajedničkog ljudskog dostojanstva. I u ime ovog dostojanstva, iskustvo posta traži da poštujemo temeljna prava žena i muškaraca, da budemo hrabri i uvijek se usudimo podići glas protiv mučitelja, eksploatatora, rasista i zagovarača netolerancije.
Postiti znači odlučno stati protiv svih onih koji eksploatišu siromašne, ugnjetavaju ljude, šire rasizam (bilo koje vrste, bez izuzetka), protiv onih koji negiraju slobodu vjere i uvjerenja, koji ograničavaju slobodu govora. Post, u ime temeljnih prava svih, znači oduprijeti se ludosti nekolicine koji djeluju protiv ljudskog dostojanstva. Neophodno je iskoračiti izvan sebe kako bi se osiguralo poštovanje ljudskog dostojanstva, a time i prava svih ljudi, individualnih i kolektivnih.
Post je istovremeno i introspekcija i poruka za čovječanstvo: pružanje otpora egoizmu i vlastitim iluzijama uslov je da postanemo zagovornici mira među ljudima, zasnovanog na jednakosti i slobodi, pravdi i poštovanju. To je najveći izazov.
Post nas uči tajnama pomirenja, prevazilaženju naših slabosti i naših ljudskih proturječnosti: nema slobode bez discipline, nema istinskog mira bez borbe i otpora. Post otkriva neobičnu sudbinu čovječanstva: spokojstvo slobodnog uma može se postići samo borbom protiv diktature iluzija, lažnih potreba ili tiranije.
Mjesec ramazan je završen. Naučio nas je da čovječanstvo od nas traži potpunu svjesnost i potpunu posvećenost nama samima i svim drugim ljudskim bićima. Do još jednog mjeseca ramazana, koji će se vratiti da nas podsjeti, kao ciklus savjesti, uprkos svim izazovima, s potpunim uvjerenjem da “svi pripadamo Bogu i Njemu ćemo se vratiti”.
