Ali, u hadiskoj nauci ova se riječ upotrebljava u smislu ukupnosti Poslanikove, a.s., tradicije; odnosi se na sve ono što je posljednji Allahov dž.š., Poslanik, Allah, dž. š., ga blagoslovio i spasio, prije i u toku svoje vjerovjesničke misije rekao, uradio, odobrio, kao sve obavijesti koje govore o njegovu rođenju, djetinstvu, osobnosti, te svim ostalim njegovim tjelesnim, karakternim i drugim osobinama.
Hadise, s obzirom na način na koji su do nas doprli, odnosno na broj ravija koji su ih prenijeli, možemo podijeliti na dvije osnovne vrste:
1. mutevatir hadisi, i
2. ahad hadisi
MUTEVATIR HADISI
Mutevatir je onaj hadis koji iz generacije u generaciju prenosi toliki broj prenosilaca da je isključena ikakva sumnja u njegovu autentičnost. Da bi se jedan hadis mogao smatrati mutevatirom neophodno je da ispunjava slijedeće uvjete:
– Treba biti prenesen od velikog broja ravija. Ostalo je biti spornim među hadiskim učenjacima koliki je to minimum ravija neophodan da bi se jedan hadis mogao smatrati mutevatirom. Odabrano je mišljenje da ih ne smije biti ni u jednoj generaciji manje od deset.
– Isto toliki broj prenosilaca hadisa treba biti prisutan u svim generacijama. Tako, ukoliko bi samo u jednoj generaciji broj ravija bio manji od spomenutog, hadis se ne bi smatrao mutevatirom pa makar ih u ostalim generacijama bilo i više od toga. Sami sastav ravija treba biti takve prirode da isključuje svaku mogućnost njihova dogovora na neistini. To podrazumijeva da su ravije iz različitih mjesta i pokrajina, da su različitih zanimanja i da pripadaju različitim mezhebima. Ono što se propovijeda treba da se izravno čulo ili vidjelo.
Mutevatir hadis nam daje sto postotnu sigurnost kao da smo ono što nam se u njemu prenosi vidjeli vlastitim očima ili, pak, čuli vlastitim ušima, tako da u to ne ostavlja ni najmanje sumnje.
Postoje dvije vrste mutevatir hadisa:
1. Mutevatir hadisi čiji je tekst i smisao mutevatir (el-mutevatiru-1-lafzijj)
2. Mutevatir hadisi čije je samo smisao mutevatir, makar se tekst nešto razlikovao (el-mutevatiru-1-ma ‘nevijj).
Primjer za prvu vrstu jeste hadis: “Ko slaže na mene namjerno, neka pripremi sebi mjesto u džehenemu”; prenijelo ga je sedamdeset i nekoliko ashaba. Primjer za drugu vrstu su hadisi koji govore o podizanju ruku prilikom dove. U oko stotinu hadisa se govori na ovu temu.
AHAD HADISI
Ahad hadisom se naziva svaki hadis koji ne ispunjava uslove mutevatira. Ahad hadisi se dijele: mešhur, aziz i garib hadisi.
Mešhur hadisi
Postoje dvije vrste mešhur hadisa:
1. hadis koji je postao mešhur uslijed toga što ispunjava gore spomenute uvjete, i
2. hadis koji ne ispunjava spomenute uvjete, ali je nazvan mešhurom uslijed njegove široke upotrebe.
Obje vrste mešhur hadisa mogu imati različit stepen. Mogu biti sahih, hasen, daif, a mogu biti i apokrifni. Zato, općenito kazavši, svi hadisi, osim mutevatir hadisa, podliježu provjeri. Jedino mutevatir hadise nije potrebno provjeravati; oni su svi na najvišem stupnju vjerodostojnosti.
Aziz hadisi
Aziz hadisom se naziva svaki hadis koji ni u jednoj generaciji ne prenosi manje od dvojice ravija. Neki učenjaci smatraju aziz hadisom i onaj hadis koji iz generacije u generaciju prenosi po dvojica prenosilaca. Međutim, ovakva definicija aziz hadisa nije prihvaćena od strane većine muhaddisa.
Garib hadisi
Garib hadisom naziva se onaj hadis koji iz generacije u generaciju prenosi po jedan ravija, ili ga u nekim generacijama, ili, pak, u makar jednoj generaciji prenosi samo jedan ravija.
(Preuzeto iz: “Tirmizijin Džami’-s-sunen – Tirmizijina zbirka hadisa”, prva knjiga, prvo izdanje, prijevod i komentar: Mahmut Karalić, Zenica, 1999. godine)
