Osnove islama

Kur'an – definicija, trajanje objave, pisari

Kur’an je Allahov, dž.š., govor objavljen Allahovom Poslaniku Muhammedu, alejhis-selam, na arapskom jeziku, nadnaravan i u svojoj najkraćoj suri, zapisan u mushafu, prenesen do nas tevatur predajom, čije učenje je poseban ibadet, počinje surom El-Fatiha, a završava surom En-Nas.

Kur’an je objavljen kako bi uputio ljude na Allaha, dž.š., i na spoznaju o Njemu, te da im ukaže na Pravi put, koji k Njemu vodi i da ih obavijesti o konačnom, završnom stanju onih koji su se predali Allahu Uzvišenom.

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ”A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi…” (El-Māide, 48)
Uistinu, Kur’an potvrđuje vijesti iz prethodnih objava o Allahu, dželle šanuhu, i Sudnjem danu detaljno govoreći o tome. Potvrđuje vjerovjesništvo svih vjerovjesnika i poslanstvo svih poslanika, prethodne vjerozakone i njihove različite propise. Govori o kazni kojom su kažnjeni oni kojima su objavljene te knjige, ali ih oni nisu prihvatili, govori, o Allahovoj, dž.š., pomoći kojom je pomogao one koji su povjerovali u te knjige. Objašnjava šta je od tih prethodnih knjiga izmjenjeno, šta su uradili sljedbenici Knjige od prethodnih knjiga, šta su sakrili od onoga što im je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio da obznane i sve što su donijeli poslanici: najljepši zakon, propise i smjernice na koje je također i Kur’an uputio. Kur’an također na razne načine bdije nad onim što sada postoji od prethodnih knjiga. On potvrđuje istinu koja još uvijek postoji u njima kao što ukazuje i na laž nastalu izmjenom prave, istinske, Božije riječi. Potvrđuje ono što je potvrdio i Uzvišeni Allah, dž.š., a derogira ono što je i Uzvišeni derogirao.

Kur’an je objavljivan postepeno u toku dvadeset i tri godine, od toga trinaest u Mekki i deset u Medini: ”I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” (El-Isra, 106)
Uzvišeni Allah, dž.š., je preko meleka Džibrila objavljivao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekada samo jedan ajet, a nekada i po deset ili više ajeta kako je potreba zahtijevala, on bi ih pamtio i razumijevao i time je bio prvi hafiz Kur’ana. Ashabi su bili svjedoci objave Kur’ana, slušali su ajete direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učili ih napamet.”

Kur’an nije do nas prenesen samo putem pamćenja, nego je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao pisare Objave između svojih ashaba, poput: Alije, Mu’avije, Ubejja b. Ka’ba i Zejda b. Sabita. Kada god bi neki ajet bio objavljen, on bi im naredio da ga zapišu i ukazivao bi im na njegovo mjesto u suri, tako da je njegovo pisanje bilo u redovima, a njegovo pamćenje u srcima ashaba.

Ashabi su znali zbog čega je koji ajet objavljen, a znali su također mjesto i vrijeme objave. Prenosi se od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, da je rekao: ”Tako mi Allaha, dž.š., mimo Koga nema drugog boga, ni jedna sura iz Allahove, dž.š., Knjige nije objavljena, a da ja ne znam gdje je objavljena. Niti je objavljen ajet iz Allahove, dž.š., Knjige, a da ja ne znam u vezi čega je objavljen. Kada bi znao da je neko, do koga može doći deva, znaniji od mene u Allahovoj, dž.š., Knjizi, uputio bih se ka njemu.”

Uzvišeni je u Kur’anu objasnio sve što je potrebno čovjeku za sreću na ovom i spas na budućem svijetu: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” (En-Nahl, 89)

Ibn Mes’ud kaže: ”U ovom Kur’anu objasnio je sve korisno znanje i sve stvari.” Kur’an je zaista obuhvatio sve korisno znanje, sve ono što je bilo, kao i sva znanja koja će doći, sve što je dozvoljeno, kao i sve što je zabranjeno.
Ne postoji nijedno pitanje na kojem se temelji vjera da je zanemareno i da nije objašnjeno u Kur’anu. Uzvišeni je Allah, dž.š., rekao: ”…u Knjizi nismo ništa izostavili…” (El-En'am, 38) Kur’anski tekstovi ukazuju na to da Kur’an nije zanemario nijednu temu neophodnu za čovječanstvo.

Izvor: Mirsad Crnalić, “Zašto islam?”, autor, Bosanska Dubica, 2014, str. 30-32.