U sedmom stoljeću na Arabijskom poluotoku sredovječni muškarac imao je viziju da formira novi vjerski i društveni poredak u pretežno paganskom i plemenski organizovanom društvu. Čovjek, Muhammed, rekao je svojoj grupi sljedbenika da se ponaša mudro i pristojno. „Najbolji među nama“, rekao je on, „su oni koji imaju najljepše ponašanje i karakter.“ Više od hiljadu godina kasnije, Muhammedova mudrost će opet odjeknuti, ovaj put u britanskoj koloniji u Virdžiniji, zapisivanjem poduže liste pravila ponašanja koju je napravio trinaestogodišnji učenik, a koja će kasnije biti objavljena kao „Pravila pristojnosti“. Taj učenik je bio niko drugi nego George Washington, koji će jednog dana postati prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Možda se čini da postoji malo vjerovatna veza između Muhammeda i Washingtona, ali, ustvari, oni dijele zapanjujuće slične biografije. Muhammed i Washington su bili učenici historije, restauratori pravde i žestoki ratnici koji su vodili njihove nacije kroz uspješne revolucije. Obojica su ujedinili veliku političku teritoriju i bili utemeljitelji dva do tada nezapamćena društvena pokreta – islama i Sjedinjenih Američkih Država – čiji će se univerzalni ideali proširiti širom svijeta.
Washingtonov savremenik, Richard Henry Lee, jednom je za njega rekao: „On je bio prvi u ratu, prvi u miru i prvi u srcima svojih zemljaka.“ Washingtonov suparnik, britanski kralj George III, rekao je da je Washington „najistaknutiji čovjek od svih živućih ljudi“ i da je imao „najbolji karakter u svom vremenu“. Slično tome, muslimani širom svijeta vide Muhammeda kao savršeno ljudsko biće.
U knjizi „Poslanik islama”, profesor K.S. Rao rekao je kako smo svjedočili „ujedinjenju teoretičara, organizatora i lidera” u Muhammedu. Čak i nemuslimani, kao što je Mahatma Gandhi, nazvali su Muhammeda „riznicom mudrosti ne samo za muslimane, nego za cijelo čovječanstvo.”
Veza između Muhammeda i Washingtona može se dalje istražiti u Kur'anu, islamskom svetom pismu u kojem su dokumentovane Božije objave Muhammedu, i u „Pravilima pristojnosti“, knjizi koja navodi Washigtonove savjete za pravilno ponašanje mlade američke gospode. Za muslimane, Kur'an je doslovna riječ Božija, dok se „Pravila pristojnosti“ manje bave vjerskim pitanjima i više su usmjerena na društvena pravila i ponašanje. Časni Kur'an i „Pravila pristojnosti“ imaju različite okvire, ali oba teksta – u širem smislu – nude upute i smjernice za postizanje mirnijeg i plemenitijeg života.
Muhammed i Washington su savjetovali svoje savremenike da čuvaju svoj jezik od nepristojnog govora. U časnom Kur'anu uvredljivo nazivanje pogrdnim imenima je zabranjeno: „O, vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima!“(49:11)
U „Pravilima pristojnosti“ Washington je napisao: „Nemojte nikoga prekoravati, niti proklinjati, niti psovati“ (Pravilo 49). I dodao je još: „Ne govori štetne riječi (riječi koje mogu povrijediti) niti u šali, niti u zbilji“ i: „Ne ismijavaj nikoga, čak i ako je dao povod za to“ (Pravilo 65). Muhammed i Washington su učili svoje savremenike da za poboljšanje odnosa s drugima koriste ljubaznost i pozitivne riječi. Obojica su se nadala da će korištenjem civilizovanog jezika grupe izbjeći nesporazume i stvoriti harmoničnije i skladnije društvo.
Pored savjeta o skromnosti jezika, Washington je također pisao o važnosti skromnog izgleda. „U odijevanju budi skroman i nastoj izgledati u njoj prirodno, a ne da bi ti se divili”, napisao je (Pravilo 52). Skromnost je, također, tema i u časnom Kur'anu: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim …“ (24:30-31). Kur'an traži da žene „ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; stoga, neka vela svoja spuste na grudi svoje“ (24:31). Muhammed i Washington su željeli da se njihovi savremenici prikladno odijevaju, jer je skroman i čist izgled pokazatelj zdravog duševnog stanja i skromnih stavova.
I Muhammed i Washington su, također, vjerovali u vrlinu skromnosti. Kur'an navodi da su „robovi Milostivog oni koji po Zemlji ne hodaju nadmeno“ (25:63) i to da su „uspješni vjernici oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju“ (23:2). U islamu postoji čak izraz „udžb“ – samoljublje, koji upozorava čovječanstvo na aroganciju i opasnost preuveličavanja nečijih postignuća. Usporedno, Washington je vjerovao da „čovjek ne bi trebao cijeniti sebe prema svojim postignućima ili rijetkim osobinama, niti prema bogatstvu, niti prema titulama, ni vrlinama, niti porijeklu” (Pravilo 63). Poniznost i nenadmenost Muhammeda i Washingtona su bile presudne u ranom uspjehu njihovih mladih nacija. Smjer arapskog i američkog društva mogao je imati mnogo drugačiju historiju da su Muhammed i Washington bili egoistične i arogantne vođe.
Poštovanje, posebno prema svojim roditeljima, također, je spomenuto u Kur'anu i „Pravilima pristojnosti“. Washington je napisao da ljudi trebaju „poštovati i slušati svoje roditelje, iako su možda i siromašni“ (Pravilo 108). Isto tako, Kur'an poziva na „dobar tretman“ roditelja: „Kad jedno od njih, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: „Uh!“( tj., ne pokazuj razdražljivost) , i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: „Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“(17:23-24) Muhammed i Washington su shvatili korelaciju između uzvišenog karaktera i poštovanja. Obojica su uvidjela da je ključ snažnog društva da se ljudi, posebno porodice, ponašaju jedni prema drugima onako kako bi željeli da se drugi ponašaju prema njima.
Iako vam se može činiti kao opskurna sličnost, Muhammedu i Washingtonu je, također, bilo mnogo stalo do dobre higijene. Kur'an, naprimjer, navodi da „Allah voli one koji se mnogo čiste (koji strogo paze na svoju čistoću)“ (9:108). slično tome, u „Pravilima pristojnosti“ Washington je napisao da bi ljudi trebali da održavaju „svoje nokte kratkim i čistim, i ruke i zube čistim“ (Pravilo 15). Washington je dodao da ljudi trebaju nositi čistu odjeću: „Ne nosite odjeću koja je smrdljiva, pocijepana ili prašnjava… i pazite da se ne približite bilo kakvoj nečistoći“ (Pravilo 51). Obojica, i Muhammed i Washington, naglasili su važnost održavanja čistog, „dobro prezentiranog“ fizičkog izgleda. Oni su vjerovali da je dobra higijena projekcija pozitivne slike tijela, u kojoj se, pak, odražava zdrav razum.
Na kraju, Muhammed i Washington su bili gospoda najvišeg stepena. To je više nego očito u vezi između časnog Kur'ana i „Pravila pristojnosti“. Možda bi muslimani širom svijeta i Amerikanci mogli uspostaviti bolje odnose ukoliko bi se svaka grupa čvrsto pridržavala savjeta koje su nam Muhammed i Washington dali.
