Mnogi nemuslimani koji znaju ponešto o islamu kao religijskom iskustvu imaju velikih problema da istinski razumiju posljednjeg poslanika, Muhammeda, a. s. Ovo svakako predstavlja veliki problem jer je Muhammed, a. s., otjelovljenje upute, kao i duhovni uzor u islamu.
Muslimani doživljavaju Muhammeda, a. s., kao čovjeka koji je postao poslanik, ali koji je tokom cijele poslaničke misije ostao „ljudsko biće”. On nikad nije imao nekakav poseban pristup Božijim riječima. Kao i svi ostali ljudi, radio je i zarađivao za život, bio u braku, imao djecu, izveo svoj narod iz potlačenosti i umro u krugu svoje porodice kad je imao šezdeset tri godine. Muslimani ne doživljavaju Muhammeda, a. s., na način na koji to čine kršćani kad se radi o Isusu. Njihov odnos prema Muhammedu, a. s., bliži je kršćanskom poimanju Mojsija i Abrahama.
Muhammed, a. s., nije nikad tvrdio da ima božansku narav i prirodu niti je sebi ikad pripisivao neke natprirodne moći. Od svoje četrdesete godine pa do kraja života, njegova misija bila je da prenese poruku koja je bila sadržana u Kur'anu, te da tu poruku primijeni u svom svakodnevnom životu. Muhammedu, a. s., objavljivano je po nekoliko ajeta u određenim vremenskim razmacima, tokom dugog i sadržajnog perioda i on ih je predočavao na jeziku koji bi svi ljudi mogli razumjeti. To je, kako sam Muhammed kaže, bilo njegovo jedino čudo. On nije pobjeđivao silu gravitacije niti je u život vraćao mrtve. Svako ko bi takvo što tvrdio ili mu pripisivao natprirodne moći bio bi prekoren.
Muslimani nemaju slike koja bi mogla pokazati kako je on izgledao. Oni se usredotočuju na poruku koju je širio i živio, a ne na njegovo lice. Ako provedete sasvim malo vremena s muslimanima, primijetit ćete kako oni poznaju riječi i djela Muhammeda, a. s., te kako ih često citiraju.
Ova tradicija citiranja i podsjećanja na riječi Muhammeda, a. s., čini se neiscrpnom i zabilježena je na hiljadama stranica različitih knjiga. Zajedno s Kur'anom, riječi Muhammeda, a. s., čine temelj na kojem se zasniva islamski zakon. U neformalnom smislu, sve ono što je Poslanik, a. s., radio predstavlja mjeru prema kojoj muslimani svakodnevno sagledavaju svoje namjere, riječi i djela.
Baš kao što su Isusove riječi utkane u svaki evropski jezik, pa, bio vjernik ili ne, gotovo svaki čovjek zna fraze poput: okreni drugi obraz, samo pokorni će naslijediti zemlju, caru carevo i slično, na isti način muslimani prepoznaju riječi Muhammeda, a. s., i svakodnevno ih citiraju.
U knjigama koje tretiraju riječi i djela Muhammeda, a. s., većinom postoje podjele po kategorijama. Tako uvijek imamo „poglavlje o znanju“ i „poglavlje o molitvi“.
Poglavlja o znanju veoma su poučna, a ponekad i vrlo oštroumna. Naprimjer, može li se na tabli napisati bolja poruka od one u kojoj se kaže: „Postaviti dobro pitanje pola je znanja“. Stranicu ili dvije nakon toga u spomenutim knjigama vrijednost znanja sumirana je u sljedećim riječima: „Ljudi od znanja kao i oni koji traže znanje jedini su ljudi koji na svaki način pomažu čovječanstvu“.
S druge strane, oni koji prikrivaju znanje veoma su negativno prikazani kao, naprimjer, u hadisu u kojem se kaže: „Tri osobe uništavaju vjeru: nemoralan učenjak, tiranin i neuk teolog.“
Poglavlje o milostinji sadrži jedan neočekivan savjet: „Sretni su oni koji pronalaze svoje mahane, umjesto da ih traže u drugima.“
Lijepo ponašanje opisano je na veoma impresivan način kao u sljedećem primjeru: „Kloni se svega što će te nagnati da se pokaješ i zatražiš oprosta“. S druge strane, postoje neke izreke koje su dovitljive i govore o ovozemnim stvarima, poput ove: „Da je ljudima bilo zabranjeno da prave čorbu od devinog izmeta, oni bi to učinili i kazali kako to ne bi bilo zabranjeno da nema nečeg dobrog u tome“.
U sljedećem primjeru Muhammed, a. s., kazuje o poniznosti: „Snaga se ne ogleda u nošenju velikog tereta, to mogu i kamile činiti. Snaga se krije u kroćenju svoga temperamenta i suzbijanju bijesa.“
Ove izreke ispunjene su samom mudrošću i najčešće su nastajale na licu mjesta kao odgovor na konkretnu situaciju. Njih je kazivao čovjek koji je bio svjestan svog ograničenog znanja. Kako sam Muhammed, a. s., kaže, on je znao samo ono što bi mu Bog otkrio.
Evo šta je Bog otkrio Muhammedu, a. s., o namazu: „Tokom namaza, Bog podiže vela i otvara kapije nevidljivog svijeta kako bi Njegov rob stajao direktno ispred Njega. Namaz stvara tajnu vezu između onoga koji moli i Onoga Kojem se moli. Namaz je prag na kapijama Božanske stvarnosti.“
I na kraju, poslušajmo šta je veliki indijski mudrac, Mahatma Gandi, kazao o riječima Muhammeda, a. s.: „Te riječi su blago čovječanstva, a ne samo muslimana… Iskreno pručavanje izreka raznih učitelja čovječanstva korak je na putu međusobnog razumijevanja.“
Michael Wolfe, SAD, pjesnik i koproducent filma: Muhammed: naslijeđe Poslanika. Objavio je tri knjige o islamu: Povratak islamu, Rodale Press, 2002; Hiljadu puteva do Meke, Grove Press, 1997; Hadž, Grove Press, 1993. Prijevod: Mirza Sarajkić
