Razna dostignuća ovog vremena svuda su oko nas i čovjek jednostavno teško može pratiti dinamiku nevjerovatnih naučnih otkrića koja se svakog dana dešavaju. Sve to reflektiralo se na čovjekov pogled na život te na njegova zanimanja i njegove potrebe. Materijalističko gledanje na život skoro da će ovladati mišlju velikog broja pojedinaca u savremenim društvima.
Neke je to podstaklo da se zapitaju koliko bi sve to moglo imati negativan utjecaj na religije u općenitom smislu, a posebno na islam? Neki mogu na još eksplicitniji način postaviti ovo pitanje pa kazati: da li je u jeku ovih svekolikih oblika vrtoglavog razvoja religije više imaju ikakvu ulogu ili mjesto u čovjekovom životu i da li je vjera postala nešto marginalno u životu savremenog čovjeka?
Mnogo je ovakvih i sličnih pitanja s kojima se moramo suočiti i o njima razmišljati. Muslimani se ne mogu distancirati od onoga što ih okružuje u ovom ili bilo kojem drugom vremenu koje je pred nama, posebno stoga što je islam po svojoj prirodi i esenciji vjera okrenuta životu u svim njegovim dimenzijama i aspektima, i materijalnim i duhovnim.
***
Neki smatraju da su se religije pojavile u okolnostima drugačijim od onih u kojima živimo ili ćemo živjeti pa stoga odgovori na životna pitanja, s kojima je došla religija, ne odgovaraju više okolnostima savremenog življenja. Ova dilema mogla bi donekle biti istinita kad su u pitanju neke religije u savremenom svijetu. Međutim, to je u potpunosti drugačije kada je riječ o islamu, zato što je islam, po svojoj prirodi, vjera okrenuta životu u svim njegovim dimenzijama i svakovrsnim okolnostima i stanjima. To je vjera koja se nikada ne distancira od ljudskih problema.
Dakle, s jedne strane, islam prati čovjeka od njegove davne prošlosti, ali ga prati i u sadašnjosti, a pratit će ga i u budućnosti i, s druge strane, on ga ne sputava i ne otežava mu da napreduje i živi u skladu s vremenom. On postavlja okvirne principe, a čovjeku prepušta mogućnost slobodnog promišljanja i iznalaženja najefikasnijih rješenja za probleme određenog vremena.
Stoga, problem, uistinu, nije u vjeri nego u pogrešnom poimanju vjere. Dakle, stagnacija, okoštalost i nemoć islamskog svijeta nije zbog vjere nego zbog okoštalog mentaliteta, nemarnosti i nesposobnosti da se dokuči i spozna bit vjere, ali i života. Ono što začuđuje jeste to što se ti nemarni i okoštali mentaliteti, sa svojim pogrešnim shvatanjima, ne zadovoljavaju prebacivanjem odgovornosti na nas, većinu muslimana nego čine još veći grijeh – pripisuju sve to samoj vjeri i donose sud da ko god nije uz njih, u njihvom pogrešnom shvatanju, izlazi iz same vjere.
Optužba za kufr (nevjerstvo) i otpadništvo od vjere postala je za njih nešto jednostavno, a meta im je svako ko ima drugačije mišljenje, i to uprkos našoj islamskoj tradiciji u kojoj postoji izreka: „Ako neko mišljenje pretpostavlja nevjerstvo sa stotinu strana, a vjerovanje makar samo s jedne strane, prihvata se vjerovanje, a ne nevjerstvo.“ Kad je musliman u pitanju, o njemu treba imati dobro, a ne loše mišljenje.
Poslanik a.s., kaže u jednom hadisu: „Ako čovjek kaže svome bratu (muslimanu) nevjerniče, nevjerstvo pada na jednog od njih, jer ako onaj kome je to rečeno ne bude nevjernik to se vraća onome ko je to rekao.“ (Prenose Buhari i Muslim, pogledati Rijadu-s-salihin, hadis br. 1732.)
Reforma u islamu, odnosno reforma našeg shvatanja islama je nešto nužno potrebno. Sam Poslanik a.s., na to je ukazao riječima: „Allah dž.š., će, uistinu, poslati ovome ummetu na početku svakoga stoljeća nekoga ko će obnoviti (osvježiti) njihovu vjeru.“ (Prenose Hakim, Ebu Davud i Bejheki, pogledati Fejdul-Kadir, 2 str., 281.)
Islam podstiče na idžtihad i obećava nagradu čak i mudžtehidu koji pogriješi, a onaj koji svojim promišljanjem i trudom dođe do ispravnog rješenja zaslužuje duplu nagradu, što, također, govori kolika je širina islama. Međutim, među nama ima i takvih koji ne prihvataju idžtihad i tvrde da su vrata idžtihada već stoljećima zatvorena. Ovo je, zaista, nešto začuđujuće! Pa ko to ima smjelosti uzeti sebi za pravo da zatvara vrata idžtihada nakon što ih je otvorio Vjerovjesnik Muhammed a.s.?!
Bio je potpuno upravu veliki islamski mislilac Muhammed Ikbal kada je rekao: „Idžtihad je pokretačka snaga islama“, jer život je dinamičan, a duh te dinamike je idžtihad koji ga neprestano obnavlja. Iz toga postaje jasno da vjera koja podstiče na idžtihad i ne odustaje od njega, koja uzdiže značaj ljudskog razuma i smatra grijehom njegovo zanemarivanje te preporučuje neprestano obnavljanje životne dinamike, jeste, uistinu, vjera koja je u stanju suočiti se s bilo kakvim problemima koji nastaju ili će nastati, koliko god se prilike mijenjale i okolnosti razlikovale.
Izvor: Mahmud Hamdi Zakzuk, Islam u vremenu globalizacije, El-Kalem, Sarajevo, 2018, 7-11.
