Bila je najstarija kćerka Omera ibn Hattaba. Rođena je u Meki 605. godine, u godini u kojoj je obnavljana Ka'ba. Udala se za Hunejsa ibn Huzafu es-Sehmija, mladog ashaba koji je pod utjecajem Ebu Bekra prihvatio islam. Zbog progona koje su muslimani trpjeli Hunejs je s drugom grupom vjernika iz Meke odselio u Abesiniju 616. godine, ali je osjećao preveliku nostalgiju za rodnim gradom i pridružio se grupi koja se 619. godine vratila u Meku. Ubrzo nakon toga oženio se Hafsom. Hunejs i Hafsa na Poslanikov poziv pridružili su se vjernicima koji su 622. učinili hidžru u Medinu. Život u Medini dopao se mladom paru, Hafsa je učila Kur'an napamet, ajet po ajet, kako je objavljivan i posvećivala se njegovoj dubokoj analizi, a Hunejs je intenzivno vježbao konjaničke vještine po kojima je bio poznat. Njihova zajednička sreća nije dugo trajala. Samo dvije godine kasnije Hunejs je teško ranjen u bici na Bedru i od posljedica ranjavanja umro je nekoliko mjeseci kasnije. Mlada Hafsa ostala je udovica s nepunih 20 godina. Ona i Hunejs nisu imali djece.
Nakon muževe smrti Hafsa se još više posvetila Kur'anu i potpuno se povukla u svoj svijet, što je jako žalostilo njenog oca. Otišao je svom prijatelju Osmanu ibn Affanu i pitao ga da li bi želio ponuditi brak Hafsi, ali je on to nakon kraćeg oklijevanja ipak odbio. Nakon toga Omer odlazi Ebu Bekru, ali na njegovo pitanje on odgovara šutnjom. Omera je to jako rastužilo i požalio se Poslaniku. Poslanik se nasmijao i rekao mu da se ne žalosti, da će Hafsa uskoro dobiti boljeg muža.
Nedugo zatim, prije bitke na Uhudu, Poslanik, a.s., je ponudio brak Hafsi i ona je prihvatila da se uda za njega. Ovaj brak Hafsi je otvorio nove horizonte i pružio priliku da direktno s Poslanikom razjasni svoje nedoumice vezane za vjeru. Hafsa je bila željna znanja i brzo je učila, što je Muhammed, a.s., prepoznao i ohrabrivao. Nikad joj nije nedostajalo pitanja i vrlo rado je o svemu diskutovala, a Poslanik joj je strpljivo odgovarao i davao objašnjenja. Kad je jednom prilikom zatekao Hafsu sa Šifom bint Abdullah koja je bila poznata po svom medicinskom znanju naredio je Šifi da posebno poučava Hafsu medicini.
U Poslanikovom domu Hafsa je u Aiši pronašla srodnu dušu i dobru prijateljicu. Aiša bi ih u šali znala opisati kao “jednu ruku.” Provodile su vrijeme zajedno i uvijek podržavale jedna drugu. Neke od njihovih zajedničkih “smicalica” potaknutih ljubomorom znale su jako uznemiriti Poslanika, toliko da su njihovi postupci bili povod objave ajeta iz sure Tahrim kroz koje je ukoreno njihovo ponašanje.
Buharija je zabilježio predaju od Ibn Abbasa u kojoj je on rekao:
“Godinu dana sam se kanio da pitam Omera o ajetu iz sure Et-Tahrim, ali nisam imao snage da to učinim bojeći se Omerove reakcije. Ali, zato sam iskoristio njegovo putovanje na hadž na kojem sam bio njegov saputnik, pa kad smo se vraćali s hadža, u jednom trenutku bili smo sami i ja sam mu rekao: ‘O vođo pravovjernih, koje su to dvije Poslanikove supruge koje su se udružile “protiv” njega?’ Odgovorio je: ‘To su bile Hafsa i Aiša.’ Ja sam onda rekao: ‘Tako mi Allaha, ima godina dana kako kanim da te pitam o tom ajetu, ali nisam imao snage za to.’ Tada mi je Omer rekao: ‘Čemu takvo ponašanje, sine Abbasov, kad god osjetiš potrebu da me pitaš o nečemu za šta smatraš da ja to znam, slobodno me upitaj i ja ću ti kazati.’ Zatim je nastavio: ‘Dok smo živjeli u džahilijjetu mi skoro nikakvu pažnju nismo pridavali ženama niti smo osjećali potrebu da ih posebno izdržavamo, sve dok Allah putem Objave nije odredio njihov dio i upozorio nas na njihova prava. Tako sam jedanput razgovarao sa svojom suprugom, a ona mi je pomalo svađalačkim tonom rekla: ‘Bilo bi bolje da uradiš tako i tako…’, na što sam joj odbrusio: ‘Šta ti meni imaš govoriti šta ću i kako ću uraditi. Ne želim da me ti bilo čime zadužuješ.’ Onda je ona rekla: ‘Čudim ti se, sine El-Hattabov, ne dozvoljavaš da ja s tobom razgovaram i raspravljam, a tvoja kćerka raspravlja s Poslanikom, a.s., toliko da izazove njegovu srdžbu.’ Kad je to čuo, Omer je odmah otišao kod svoje kćerke Hafse i upitao je: ‘Je li istina da se ti raspravljaš s Poslanikom, a.s., toliko da se on naljuti zbog toga?’ Odgovorila je: ‘Tako mi Allaha, mi, njegove supruge, s njim razgovaramo i raspravljamo.’ Tada joj je Omer rekao: ‘Ja se bojim da te ne stigne Allahova kazna i kazna Njegovog Poslanika, a.s.”
Onda je Omer otišao da posjeti Ummu Selemu kako bi kroz nju pokušao utjecati na Hafsino ponašanje:
“Zatim sam otišao kod Poslanikove a.s. supruge, Umm Seleme, jer smo bili bliski rođaci, a ona mi je rekla: ‘Omere, čudno je to što se ti petljaš u sve, pa čak i u odnose Poslanikovih, a.s., supruga s njim.’ I toliko sam se postidio zbog njenih riječi da joj uopće nisam rekao ono zbog čega sam došao.”
Nakon ovih događaja Poslanik, a.s., na neko vrijeme se udaljio od svojih supruga, a prema nekim predajama Hafsi je nagovijestio i razvod braka. Allah, dž.š., je preko meleka Džibrila naredio Poslaniku da se ne razvodi od Hafse, pohvalivši posebno njenu pobožnost:
Prenosi se od Kajsa bin Zejda da je Muhammed a.s., rekao: “Došao mi je Džibril i rekao mi: ‘Allahov Poslaniče, vrati Hafsu, uistinu je ona žena koja mnogo posti i klanja nafile i ona je tvoja žena u Džennetu.’”
Muhammed, a.s., često bi hazreti Omera zvao Ebu Hafs, aludirajući time na Hafsin „lavlji“ temperament, a Aiša je kad bi opisivala Hafsu govorila: “Bila je ista otac”.
Kad je postao halifa Omer se često konsultovao sa svojom kćeri o porodičnim ili političkim pitanjima – naprimjer, kad se ne bi slagao s nečim što bi učinili njegovi sinovi ili kad je Hafsa bila posrednica između njega i različitih tužitelja. Oslanjao se na njeno islamsko znanje, razumijevanje pravnih odluka, kao i razumijevanje društva oko sebe. Kao osobi od izuzetnog povjerenja u emanet joj je ostavio i jedini pisani primjerak Kur’ana – najvažnije i najdragocjenije blago koje su muslimani imali i ona ga je posvećeno čuvala do kraja svog života.
Zejd ibn Sabit je o tome ispričao: Ebu Bekr je naredio da sakupim Kur’an, pa sam ga ispisao na komadima kože, i kostima plećki i palminoj kori. Kad je Omer postao halifa, naredio je da se to sve popiše u jednu knjigu, a kad je preselio na Ahiret, ovaj je mushaf pohranjen kod Hafse. Kad je Osman htio da pošalje po primjerak Kur’ana u svaku pokrajinu, zakle se Hafsi da će joj ga vratiti nakon prepisivanja, pa mu ga dade i vrati joj ga kasnije.
Zabilježeno je da je Hafsa od Poslanika prenijela 60 hadisa koji tretiraju raznovrsnu tematiku, a najviše ih je iz islamskog prava.
Nakon Poslanikove smrti Hafsa je nastavila živjeti u Medini gdje je uživala poštovanje i ugled. Umrla je 45. godine po hidžri u dobi od 60 godina.
Snaga njenog karaktera, njena pouzdanost, inteligencija, radoznalost i ogromna ljubav prema Kur’anu ostale su vječni uzor i inspiracija muslimankama diljem svijeta.
Pripremila: Elmina Mušinović
