Uz brojne neobične detalje i priče koje ovu džamiju čine jedinstvenom istaknut ćemo Isusov (Isaov) minaret koji je ime je dobio po vjerovanju raširenom u Siriji da će Isa, a.s., kad nastupi Sudnji dan stići na zemlju baš kod ovog minareta. Još jedna od njenih posebnosti je što se unutar džamije od samog njenog nastanka nalazi grobnica u kojoj je, prema vjerovanju, sahranjena glava Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.), zbog čega je svetim mjestom smatraju i muslimani i kršćani.
Kur'an u suri Merjem o izuzetnom karakteru Jahjaa, a.s., između ostalog kaže:
“O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio, i nježnost i čednost, i čestit je bio, i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!”
Velika džamija u Damasku sagrađena je 715. godine. Mjesto na kojem se sada nalazi džamija bilo je Hadadov hram u aramejsko doba, Jupiterov hram u rimsko doba, zatim kršćanska crkva posvećena Ivanu Krstitelju u bizantsko doba, koju su skoro cijelo stoljeće zajedno koristili kršćani i muslimani, prije nego što je konačno postala džamija, u vrijeme emevijskog halife Velida. U svom obraćanju nakon otvaranja džamije halifa Velid je rekao: „Narode Damaska, četiri stvari vam daju izrazitu superiornost nad ostatkom svijeta: vaša klima, vaša voda, vaše voće i vaša kupatila. Ovima dodajem i petu: ovu džamiju.“
Džamija ima tri neobična minareta koji dominiraju nebom Damaska. Prvo što je neobično je njihov broj, jer je uobičajeni broj bio jedan, dva ili četiri minareta, a dodatno je neobično što su sva tri potpuno različitog dizajna.
Nevjestin minaret je najstariji i sagrađen je između 8. i 12. stoljeća, a prema legendi tako je nazvan po kćeri lokalnog trgovca koja se udala za sirijskog vladara. Njegov kvadratni oblik predstavlja najraniji poznati minaret te vrste u muslimanskoj arhitekturi.
Isusov (Isaov) minaret najviši je od tri minareta, potječe iz 13. stoljeća, a ime je dobio po vjerovanju raširenom u Siriji da će Isa, a.s., kad nastupi Sudnji dan stići na zemlju baš preko ovog minareta (na temelju hadisa da će se Isa, a.s., spustiti kod Bijele munare u istočnom Damasku).
Minaret Kait-beja, nazvan po memlučkom sultanu koji ga je podigao, sagrađen je u 15. stoljeću i predstavlja stil tipičan za egipatsku arhitekturu memlučkog doba.
Zidovi džamije nekada su bili prekriveni s više od 10.000 m2 mozaika koji su prikazivali prekrasan krajolik za koji se smatra da je kur'anski opis dženneta, ali su do danas sačuvani samo fragmenti koji svjedoče o nekadašnjem sjaju ove građevine.
Glavni molitveni prostor džamije je u obliku velikog pravougaonika koji presijecaju nizovi arkada sa stubovima ukrašenim korintskim kapitelima. Na zidu koji je okrenut prema kibli nalaze se četiri mihraba, a glavni mihrab naglašen je osmougaonom kupolom i posebno izdvojenim transeptom koji presijeca prostor po sredini.
U blizini džamije nalazi se mezar jednog od najslavnijih muslimanskih vojskovođa svih vremena, Salahuddina Ejjubije. Kao muvekit ove džamije u 14. stoljeću radio je jedan od najpoznatijih muslimanskih astronoma Ibn Šatir.
„U Damasku postoji džamija kojoj nema ravne na svijetu, nijedna tako finih proporcija, ni tako čvrsto građena, ni tako sigurno nadsvođena, ni čudesnije uređena, ni tako divno ukrašena zlatnim mozaicima i raznolika. dizajna, s emajliranim pločicama i uglačanim mramorima“, zapisao je o Emevijskoj džamiji veliki geograf i kartograf Muhammed el-Idrisi.
Iako je njen sjaj donekle izblijedio kroz brojna stoljeća, Emevijska džamija i dalje odiše arhitektonskom genijalnošću i duhovnom snagom nepresušnih molitvi koje hiljadama godina ispunjavaju njene zidove.
_____________
Prema izvještajima Sirijske mreže za ljudska prava iz 2017. godine u posljednjem ratu na području Sirije srušeno je preko 13.500 džamija. Na svu sreću, Emevijska džamija u Damasku nije pretrpjela nikakva značajna oštećenja.
Pripremila: Elmina Mušinović
