Onda, tu je i šokiranost kada se saznaju koliko su visoki zahtjevi posta :
„Čekaj, ti postiš od zore do zalaska sunca?“
„Ne možeš, čak, ni vodu piti?“
„Ja tako nešto ne bih mogao nikada izdržati.“
Ne brinite, ovakva pitanja nam ne smanjuju samopouzdanje, niti nas vrijeđaju. U suprotnom, jako je zanimljivo kada naši prijatelji misle da imamo nadljudske sposobnosti.
U stvarnosti, post je bez problema izvodljiv i duhovno je nagrađujući. Postoje, naravno, oni muslimani koji ne bi trebali postiti zbog bolesti ili nekog drugog privremenog stanja. Oni imaju opravdanje i taj post će napostiti kada i ako budu u mogućnosti. Ako je neko u takvom stanju da neće biti u mogućnosti da ikada posti, dužan je nahraniti jednu siromašnu osobu za svaki propušten dan.
Većina nas je u stanju da prevlada posljedice posta u prvih nekoliko dana ramazana. Iako vam kafa može nedostajati ili ste i dalje umorni i gladni, tijelo se prilagodi na svoj način.
Preostaje jedno pitanje: Zašto postiti u mjesecu ramazanu?
Prvo, to je dužnost navedena u Kur'anu i predstavlja jedan od temelja islama. U Kur'anu se kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 183)
Drugim riječima, post su praktikovali Božiji poslanici i narodi prije nas, i isključivo je namijenjen da nas učini svjesnijima našeg Gospodara. Kad postanemo svjesni fizičkog unošenja blagodati, koje inače nepromišljeno konzumiramo, tada postajemo svjesniji Onoga koji nam te blagodati udjeljuje.
Post je propisan zbog mnogih koristi koje donosi. Fizička disciplina posta nam pomaže da budemo svjesniji i svog duhovnog konzumiranja: Božiji poslanik Muhammed, a.s., kaže da, na primjer, od posta nema koristi onaj koji se suzdržava samo od hrane a ne i od ružnog govora, laganja ili ogovaranja.
Osim što sebi uskraćujemo ono što je zabranjeno za naš duh, post nam pomaže i da živimo pozitivno. Budući da se grijeh rađa iz nezahvalnosti, post nas čini svjesnijim naših blagodati, a samim tim i zahvalnijim i sklonijim dobru. Krajnji rezultat ili cilj posta u mjesecu ramazanu, prema Kur'anu jeste „da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.“ (El-Bekare, 184)
Ono što nas čini svjesnijima Boga jeste svjesnost Njegovih blagodati. Kad postanemo svjesni Božijih blagodati, postajemo svjesniji korištenja tih blagodati. Primjećujemo one koji nemaju svakodnevni pristup blagodatima od kojih se mi tokom posta dobrovoljno suzdržavamo. Postajemo svjesniji u usmjeravanju tih blagodati prema oni koje bismo drugačije možda i zaboravili.
Veliki muslimanski učenjak i mudrac Imam Ibn Redžep jednom je rekao: “Upitani su naši pobožni prethodnici: Zašto je post propisan? Oni su odgovorili: ‘Kako bi bogati osjetili glad i prisjetili se onih koji su gladni.'“
Ono što mnogi od nas možda zaboravljaju ili gube iz vida jeste da je post podjednako propisan radi obnove duše kao i preobražavanja društva kroz dobro. Mi živimo najbolju verziju sebe u ramazanu, u njega se zaljubljujemo uprkos njegovim zabranama i ograničenjima.
Ono što bi moglo neke i iznenaditi jeste da muslimani zapravo uživaju u ramazanu i da mnogi osjete tugu kada se mjesec završi. Nedostaje nam dnevno iščitavanje Kur'ana, duge noćne molitve i naš napor da kroz to sve budemo darežljivi davaoci našeg imetka, riječi i duha ljudima oko nas.
Na kraju dođemo do spoznaje da je istinska sreća u hranjenju duše i zadovoljstvu onime što imamo, da je molitva bolja od spavanja i da je udjeljivanje bolje od trošenja.
Autor: Omar Sulaiman. Tekst je u izvornom obliku dostupan na ovom linku.
Sa engleskog prevela: Sanela Mešinović
