S akšam-namazom u petak, 24.10.2014., nastupa 1436. hidžretska godina. Nova godina za mnoge muslimane znači novi početak i nadu da će ova godina biti bolja i plodonosnija od prethodne. Na taj datum se muslimani prisjećaju iskušenja kroz koja su prošli Poslanik, a.s., i njegovi časni ashabi: progona, mučenja, napuštanja domova i članova porodice koji nisu pristali hoditi trnovitim stazama ka Allahovom, dž.š., zadovoljstvu. Iz tog događaja muslimani crpe snažne lekcije i pouke. Divimo se spremnosti muhadžira (iseljenika) da ostave sve što imaju da bi sačuvali vjeru u Allaha, až.š., dobročinstvu ensarija (dobročinitelja) koji ih dočekuju otvorenih srca dijeleći s njima svoje domove i imetke. Podučili su nas ashabi da trebamo biti predani Allahu, dž.š., truditi se da postignemo Njegovo zadovoljstvo, međusobnoj ljubavi i dobročinstvu, da ostavljanje materijalnog (ovosvjetskog) zarad očuvanja vjere predstavlja puninu imana.
Iskren nijjet i ulaganje napora
Poslanik, a.s., je nakon oslobođenja Meke poručio ashabima i svim generacijama muslimana da je hidžra kao fizičko preseljenje okončana, a da kao trajna orijentacija ostaje dobra namjera i ulaganje napora za bolju sadašnjost i prosperitetniju budućnost.
Poznat je hadis Poslanika, a.s., u kojem kaže: „Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čija hidžra (preseljenje) bude radi Allaha, dž.š., i Poslanika, a.s., ta hidžra je u ime Allaha, dž.š., i Poslanika, a.s. A onaj čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio!”
Ovo je propis koji se ne odnosi samo na hidžru (fizičko iseljenje) već na svaki posao. Sve što činimo treba biti u ime Allaha, dž.š., a svaki naš trud i posao treba biti usmjeren ka Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i biti u okviru onog što nam je On naredio. Svako činjenje dobrog djela treba biti u ime Allaha, dž.š., kao što svako napuštanje lošeg djela treba biti u ime Allaha, dž.š. Naš svakodnevni život u porodici, na poslu, komunikacija s prijateljima, slobodno vrijeme treba biti ispunjeno djelima koja činimo u Allahovo, dž.š., ime. Jer, zašto propustiti priliku da zaradimo još jedno dobro djelo i sevap ako nas od toga dijeli samo iskren nijjet da to činimo u Božije ime?
Trud (džihad) koji je Poslanik, a.s., spomenuo odnosi se na naše fizičko i duhovno nastojanje da promijenimo sebe, da borimo sa svojim nefsom, s vlastitim prohtjevima i strastima. Trebamo ih kontrolisati, jer će u suprotnom oni preuzeti kontrolu nad nama. Ovaj trud podrazumijeva i naše stalno nastojanje da uljepšamo i usavršimo svako naše djelo, svaki naš posao. U traganju za znanjem da budemo ustrajniji, u svom poslu da dajemo maksimum, u međuljudskim odnosima da budemo poznati po vrlinama koje su krasile našeg Poslanika, a.s. Kad postanemo svjesni onog što trebamo promijeniti kod sebe, kad čvrsto odlučimo da napustimo sve što je loše i i ustrajemo u činjenju dobra i pozivanju na ono čime će Allah biti zadovoljan, nesvjesno ćemo početi utjecati na druge i mijenjati svijet oko sebe.
Godišnja inventura života
Svaki vjernik, pored toga što mu je preporučeno da svaku noć prije spavanja razmisli o tome kako je proveo dan, treba iskoristiti početak hidžretske godine da uradi inventuru svog života za prethodnu godinu. Pritom treba svesti račun za tri stvari: odnos prema Bogu, odnos prema samom sebi, odnos prema drugim ljudima i Allahovim, dž.š., stvorenjima.
Kad je u pitanju odnos prema Allahu, dž.š., trebamo razmisliti o tome koliko smo u prethodnoj godini bili ustrajni u ibadetima, koliko smo se trudili živjeti prema onim postulatima koje nam je Allah, dž.š., kroz Kur'an i preko Svoga Poslanika, a.s, oporučio. Da li smo se više posvećivali vjeri ili ovosvjetskim stvarima, da li nam je prioritet bilo blagostanje na ovom ili Onom svijetu.
Zatim, koliko smo bili iskreni i dosljedni samima sebi, da li smo posustali tokom godine, jesmo li ispunili sebi data obećanja. Da li smo sebi dozvolili da izgubimo nadu u Allahovu, dž.š., milost, povjerenje i predanost Njegovim odlukama i onome što je On za nas odredio?
Trebamo se propitati kakav je bio naš odnos prema drugim ljudima: da li smo bili dobri i uzorni učenici/studenti/radnici, da li smo poštovali svoje starije, a bili milostivi prema mlađima, da li smo održavali rodbinske odnose, da li smo bili iskreni prijatelji, da li smo pomagali nemoćnima i potrebnima, jesmo li bili milostivi prema životinjama i čuvali prirodu.
Kad svedemo račun za sve tri stvari, trebamo odlučiti šta želimo u sljedećoj godini promijeniti nabolje, moliti Allaha, dž.š., da nam pomogne u tome i biti ustrajni da te odluke provedemo u djelo.
Ima li hidžre za nas?
Spomenut je hadis prema kojem je Poslanik, a.s., nakon oslobođenja Meke poručio ashabima i svim generacijama muslimana da je hidžra kao fizičko preseljenje okončana. Poslanik, a.s., je, također, podsjetio muslimane da vrijednost i smisao hidžre mogu naći i ostvariti u svom životu tako što će se kloniti griješenja i svega onog što je Uzvišeni Allah, dž.š., zabranio: „Muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah, dž.š., zabranio.”
Čovjek može svakodnevno zaslužiti nagradu hidžre i biti upisan kao muhadžir kod svoga Gospodara, ako u ime Allaha, dž.š., napusti ono što je On zabranio, a čini Ono što je naredio. Na mnogo mjesta u Kur'anu se govori o tome kako čovjek može postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, kojih djela se treba kloniti, a koja treba činiti i preporučivati drugima. Npr., u suri Mu'minun:
“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Mu'minun, 1-11)
Konstantnim iščitavanjem Kur'ana, razmišljanjem o njegovim porukama, proučavanjem i slijeđenjem Poslanikovog, a.s., sunneta bit će nam jasnije kako trebamo živjeti, kako postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i nagradu muhadžira.
Duhovne dimenzije hidžre
Riječ hidžra je izvedena od glagola hadžere koji znači izaći, napustiti, ostaviti. Dimenzije hidžre je na veoma lijep način predstavio Esad Bajić u knjizi o „Slovo o hidžri“ (KUU Sejfullah, Konjic, 2005). On hidžru, osim kao fizičko iseljenje iz jednog mjesta u drugo radi očuvanja vjere i života, tumači na sljedeće načine:
- hidžra kao napuštanje grijeha – shodno hadisu da je muhadžir osoba koje napusti ono što je Allah zabranio,
- hidžra kao ostavljanje tradicionalno naslijeđenog nevjerovanja, a prihvatanje islama – odbacivanje ukorijenjenih zabluda, neistina, predrasuda, praznovjerja i prihvatanje istine islama, te nadvladavanje vlastitih prohtjeva i strasti,
- hidžra kao seoba od neznanja ka znanju – napuštanje življenja po svom nahođenju i prihvatanje življenje po Allahovom, dž.š., zakonu, te ustrajnost u stjecanju znanja u ime Allaha, dž.š.
- hidžra kao selidba od neaktivnosti/nerada ka aktivnosti/radu – znanje koje smo stekli nema nikakvu vrijednost ako ne živimo po njemu. Nakon što se upoznamo s propisima trebamo ih pretočiti u praksu.
Da bismo obuhvatili ove dimenzije hidžre Esad Bajić zaključuje da se trebamo uvijek iznova vraćati posmatranju hidžre kroz primjer ashaba: „Naime, kada čovjek učini hidžru od nevjerstva ka vjerovanju (islamu), od neznanja (džahilijeta) ka znanju, te od neaktivnosti (nerada) ka aktivnosti (radu) na primjeni, tj., življenju islama po Kur'anu – ‘udžbeniku islama’, tada čovjek uistinu slijedi primjer ashaba „naroda najboljeg od svih“. Onoliko koliko istrajemo u ovoj ‘hidžri’, koliko truda i napora uložimo, toliko sami sebi utječemo na naše mjesto na ahiretu.“
Sigurno znanje, a ne praznovjerje
U želji da se na najljepši način pripreme za novu hidžretsku godinu, kako fizički tako i duhovno, muslimani su počeli praktikovati razna praznovjerja i običaje koji su, nažalost, daleko od prakse Poslanika, a.s. (uoči nove godine kupovanje 7 novih stvari u dom, kupovanje 7 novih odjevnih predmeta, učenje posebnih dova i to određeni broj puta i sl). Poznato je da je Omer, r.a., uzeo hidžru za početak islamskog kalendara nekoliko godina nakon preseljenja na ahiret Poslanika, a.s. Isto tako je poznato da Poslanik, a.s., i ashabi nisu obilježavali hidžru posebnim slavljem.
Lijepo je što se muslimani trude da na ovaj datum urede dom, lijepo se obuku, čine zikr (spominjanje Allaha, dž.š.) i tevbu (pokajanje), donose salavate na Poslanika, a.s., uče dove, klanjaju dobrovoljni namaz. Međutim, trebamo znati da nas ovo ne oslobađa od toga da tokom cijele godine činimo zikr, obavljamo namaze, postimo ramazan, obavljamo ostale ibadete, budemo uzorni vjernici i korisni u društvu. Svaka nafila (dobrovoljni ibadet) ima smisla tek onda kada izvršimo sve ostale obaveze (farzove). Muslimani slijede ono što im je u Časnom Kur'anu naređeno i što im je Poslanik, a.s., oporučio, a klone se svega što je u suprotnosti s tim.
Zato, potrudimo se da u novu godinu uđemo jačeg imana, da budemo ustrajniji u činjenju dobra, da se udaljimo od svega što je Allahu, dž.š., mrsko, da budemo korisni članovi našeg društva.
Uz iskrene želje da vam Uzvišeni Allah, dž.š., podari svako dobro u predstojećoj godini od srca vam čestitamo novu 1436. hidžretsku godinu!
