Apsolutna vjera u Boga – čvrsto je vjerovao u jednog Boga i bio je spreman podnositi sva iskušenja zarad svog uvjerenja.
Blagost u komunikaciji s drugima – govorio je: “Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.”
Cjelokupni način života prožet islamom – bio je uzor muslimanima u svim aspektima života.
Čovjekoljubivost – prema svima je postupao je na temelju jednakosti i bratstva i ljude nije razlikovao prema porijeklu niti boji kože.
Ćudorednost – Kur’an ga opisuje kao čovjeka najsavršenijeg morala kojeg su podjednako cijenili i prijatelji i neprijatelji.
Donositelj Objave – odabran je da prenese posljednju Božiju objavu koja objedinjuje učenja svih ranijih poslanika u univerzalnu poruku cijelom čovječanstvu.
Džamija – podigao je prvu džamiju kao mjesto za zajedničku molitvu i okupljanje vjernika.
Đumbir – ovu začinsku biljku izuzetno ljekovitih svojstava Poslanik je preporučivao za liječenje različitih bolesti.
Edukacija – slijedeći imperativ prve objave – “Uči”, Muhammed je svoje sljedbenike stalno podsticao na traženje znanja i otvaranje vidika, tako da muslimani nikad nisu osjetili konflikt između nauke i religije.
Fleksibilnost – pri donošenju odluka uvijek se konsultovao sa svojim saradnicima i prihvatao njihove sugestije, čak i ako se nije slagao s njima.
Gradnja mostova među ljudima – gradio je mostove sa svima u svojoj okolini, uspostavljao prijateljske odnose s nemuslimanskim susjedima i izmirivao zavađene.
Humanost – vrhunac Poslanikove humanosti bio je trijumfalni ulazak u rodnu Meku. U trenutku kad su svi očekivali njegovu osvetu za sve godine patnje koje su mu izazvali, on građanima Meke velikodušno oprašta i pruža im ruku pomirenja.
Iskrenost – i prije poslanstva bio je čuven po svom poštenju i iskrenosti. Prezirao je laž i licemjerje. Niko od njegovih savremenika nikad ga nije čuo da je izrekao i najmanju laž.
Jednakost – ljude nije ocjenjivao prema porijeklu, rasi ili naciji i stalno je isticao: “Zaista Bog ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca.”
Kur’an – u toku 23 godine Muhammed je dostavio posljednju Božiju objavu čovječanstvu kao putokaz, zakon i vodič i pečat svih prethodnih objava.
Lider u službi naroda – uvijek je isticao odgovornost vođe i nastojao je biti svima na usluzi. Ničim se nije uzdizao iznad drugih i govorio bi: “Vođa naroda je onaj koji mu služi.”
Ljubav – svojim primjerom je pokazivao da je islam ljubav – ljubav prema Bogu, prema bližnjima i prema svim Božijim stvorenjima.
Milost svjetovima – Kur'an za njega kaže: ”… a tebe smo (o Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali.“
Namaz – Muhammedu i njegovim sljedbenicima propisano je direktno obraćanje Bogu pet puta dnevno. Muhammed je stalno isticao vrijednost ovog susreta sa Stvoriteljem i radovao mu se.
Nježnost – pokazivao je veliku nježnost prema slabijima, a posebno prema starim ljudima i djeci. Govorio je: “Bog se neće smilovati onima koji ne pokazuju milost prema drugima.”
Osmijeh – uvijek je bio vedrog i nasmijanog lica, tako da su ga svi voljeli sresti i razgovarati s njim.
Pravednost – i oni koji nisu vjerovali u njegovu poruku prihvatali su ga kao arbitra u svojim sporovima smatrajući ga izuzetno pravednom osobom.
Reforma društva – svojim primjerom i snagom Božije riječi za nekoliko godina uspio je iz temelja preobraziti društvo i u njega usaditi nove, pozitivne vrijednosti umjesto nasilja i destruktivnosti.
Skromnost – u svemu je bio skroman i jednostavan, nije dozvoljavao da se ustaje pred njim ni da mu se ukazuju posebne počasti.
Šehadet – svjedočenje da nema Boga osim Allaha i priznanje Muhammedovog poslanstva je prvi od pet temelja islama.
Tolerancija – u svim njegovim postupcima ogledala se izuzetna tolerancija i strpljivost, nastojao je uvijek postići kompromis, makar on išao na njegovu štetu.
Umjerenost u svemu – zagovarao je umjerenost u ibadetu, kao i u uživanju i uspostavio je potpunu ravnotežu vjere i prakse koja je postala uzor njegovim sljedbenicima.
Vojskovođa – bio je veoma dobar vojni strateg i diplomat. Prije ulaska u vojni sukob nastojao je iscrpiti sve diplomatske mogućnosti. Rat mu je bio samo sredstvo, a ne cilj.
Zimmije (nemuslimani) uživali su njegovu zaštitu. Rekao je: “Ko učini nepravdu nemuslimanu ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti, ili od njega nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.”
Žene – Muhammed se prema ženama ophodi kao prema jednakopravnom spolu, koji ima iste vjerske obaveze i odgovornost kao i muškarci. Omogućava im pravo na imetak, obrazovanje, zapošljavanje i razvod braka, te aktivno učešće u društvenom životu.