O ličnosti posljednjeg Božijeg vjerovjesnika napisane su stotine biografija i knjiga, onih kojima su iskazane simpatije, ali i onih punih prezira prema onome ko je svijetu donio posljednju Božiju poruku. Jedna od najobjektivnijih spisateljica današnjeg vremena Karen Armstrong ovako govori o ličnosti koju je biografski pokušala približiti čitaocima na Zapadu:
“Kao paradigmatična ličnost, Muhammed, a.s., nosi važne poruke, ne samo za muslimane, već također i za ljude na Zapadu. Njegov život je bio džihad… ova riječ ne znači ‘sveti rat’, ona označava ‘borbu’. Muhammed, a s., se doslovce znojio u naporima da donese mir ratom rastrganoj Arabiji, a mi trebamo ljude koji su spremni da ovo učine danas. Njegov život je bio marljivo djelovanje protiv pohote, nepravde i arogancije. On je shvatio da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više neće biti dovoljan, stoga je uložio kreativni napor da donese jedno potpuno novo rješenje… Čudno, događaji koji su se desili u Arabiji u sedmom stoljeću mogu mnogo toga da nas nauče o događajima u našem vremenu i njihovom osnovnom značenju – mnogo više, ustvari, od uglađenih izjava političara. Muhammed, a s., nije pokušavao nametnuti slijepo i nekritično podržavanje religije – njega nije mnogo interesirala metafizika – već promjena ljudskih srca i umova. Duh koji je preovladavao u njegovom vremenu on je nazvao – džahilijjet. Obično muslimani ovo razumijevaju kao ‘Vrijeme neznanja’, to jest, predislamski period u Arabiji. Međutim, kako skorija istraživanja pokazuju, Muhammed, a.s., nije koristio termin džahilijjet da njim označi historijsku eru već stanje duha i uma uzrokovano nasiljem i terorom u Arabiji u sedmom stoljeću. Džahilijjet je, ustvrdila bih, također danas jako prisutan na Zapadu kao što je prisutan i u muslimanskom svijetu. Gotovo apsurdno, Muhammed, a.s., je postao svevremenska ličnost zbog toga što jeste bio tako duboko upleten u svoje vlastito doba. Ne možemo razumjeti ono što je postigao ako ne shvatimo ono protiv čega je ustao…”
U svojoj poslaničkoj misiji, Muhammed, a. s., pored toga što je donio Kur'an – Allahovu riječ, bio je i njen prvi provoditelj. Svojim životom on je Uputu pokazao u praksi. Iskusio je kroz svoj život sve ono što nam Kur'an govori o iskušenjima ranijih Božijih poslanika. I po tome je Muhammed, a. s., Pečat. Po tome i jeste Poslanik svim svjetovima, generacijama i ljudima, cijelom čovječanstvu. Iskusio je Ademovu, a. s., zbunjenost svijetom u kome se našao. Pozivao je ljude, kao što je to Nuh, a. s., činio, da se ukrcaju u Lađu Spasa i budu spašeni od ponora u koji je hrlio svijet njegovog vremena.
Bio je istinski borac tevhida (vjere u Jednog Boga) poput Ibrahima, a. s., pa ga je njegov narod koji je kipove štovao htio ubiti. Iskusio je sudbinu plemenitog potomka plemenitih, Jusufa, a. s., koga su njegovi protjerali i pobjedonosno njima vratio i velikodušno im oprostio.
Ustao je protiv faraonã svog vremena, i poput svog brata Musa'a, a. s., donio svijetu Zapovijesti Allahove, šta trebaju činiti, a čega se trebaju kloniti, kako bi na putu Upute bili.
Govorio je isti Govor kojeg je govorio i njegov prethodnik, Isa, a.s., sin Merjemin, da se treba kaniti grubog odnosa prema siročadima, oholog odnosa spram siromašnih i ugnjetavanih, nemoćnih i potlačenih. Ta, zar Zlatno pravilo kojeg je Isa, a.s, ponovio sinovima Israilovim riječima “Činite drugima ono što biste da bude učinjeno i vama!” nije isto što i izreka Poslanika Muhammeda, a.s. : „Neće vjerovati nijedan od vas sve dok svom bratu ne bude želio ono što želi samom sebi!“?
Po svemu ovome Muhammed, a. s., jeste hatemun-nebijjin – pečat vjerovjesnika. U svojoj ličnosti je sukusirao sve misije prethodnih Božijih poslanika, Njegova posebnost se, Allahovom, dž.š., Voljom, odrazila kroz ključne dvije odlike kojima je počašćen:
- Za svog života je u potpunosti prenio Objavu koju mu je Svevišnji Allah, dž.š., poslao da prenese.
- Njegova poruka nije vezana za jednu zemlju, jedan narod ili jedan jezik, već je za cijelo čovječanstvo, za sve narode, ma kojim jezikom govorili. „Svi ste djeca Ademova, a Adem je od zemlje, Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim po čistoti duše i dobroti djela.“
Muhammed, a. s., nije dozvolio da na bilo koji način bude uzdignut mimo onoga statusa koji mu je dao dragi Bog. Njegove ikone nema, ali se danas salavati na njega donose od Istoka do Zapada, od Sjevera do Juga. Zato je i nemoguće, ma koliko to pokušavali zli umovi današnjice, muslimanima, a i općenito, stvoriti negativnu sliku o Muhammedu, a. s. Jer, Muhammed, a. s., nema slike, njegova slika je njegov svevremenski primjer koji je smiraj našao u u srcima svih istinskih vjernika, njegova slika je, dakle, njegov sunnet koji slijedimo. On je donositelj poruke Kur'ana. On je bio Kur'an koji je hodao ulicama Meke.
On nije samo u svom poslaničkom ogrtaču bio primjer, već i u svom svakodnevnom životu. Naučio nas je kako da ispravno vjerujemo u Allaha, dž.š. Počašćen je puninom riječi kojom nam je svoje savjete kazao. Bio je siroče, ali je bio poslušan svom amidži koji ga je hranio, nije bio siroče koje je trebalo žaliti. Bio je mladić, ali ne mladić kojem se ljudi ustručavaju povjerenje ukazati, već je bio povjerljivi El-Emin. Bio je muž, ali ne neodgovorni muž kao što su to neki današnji muževi koji su spremni na sve, pa i na prevaru, laganje i obmanjivanje svojih supruga, usto nastojeći do maksimuma pokazati svoj mačizam. Bio je biznismen, ali ne onaj koji vara, već pošteno zarađuje svoju nafaku, koji svojim radnicima ne zakida zaradu već im je isplaćuje njihove ostvarene zarade „prije nego što se znoj od njihovog rada osuši“. Bio je otac, pun ljubavi i saosjećanja prema svojim ukućanima, odgajao je djecu svojim primjerom, a ne silom i nasiljem u porodici, što je danas opća pojava. Bio je vođa, pravedni i odgovorni vođa, nije tu poziciju koristio radi privilegije ili bogaćenja, dok su danas takvi, nažalost, veoma rijetki. Bio je prijatelj, pravi i iskreni, a ne onaj koji prijatelja ostavlja na cjedilu nakon što ga iskoristi ili u prijateljstvu vidi samo materijalnu korist. Cijenio je čovjeka, bez obzira na to bio slijepac ili bogataš, pastir ili obrazovani pjesnik. Ovakav je živio i prije poslaničkog ogrtača koji je obukao u četrdesetoj godini života. Zbog toga i jeste mogao ponijeti tako tešku misiju i u potpunosti prenijeti Objavu i pokazati njenu primjenu u svakodnevnom životu.
