U životu prolazimo kroz mnoštvo interakcija i iskustava sa drugima, a ipak, samo nekoliko njih zaista mijenjaju naš život, duboko utisnuti u naše sjećanje. Poslanik Muhammed a.s. ne samo da je mijenjao živote i kreirao trajna sjećanja kod ljudi kroz male i kratke interakcije, već nam je dao i smjernice kako to činiti. Enes ibn Malik r.a. prenosi da je neki čovjek bio sa Poslanikom a.s. kada je drugi čovjek prošao i rekao: “Allahov Poslaniče, volim ovog čovjeka.” Poslanik a.s. odgovori: “Jesi li mu rekao?” Kazao je: “Ne.” Na šta je Poslanik a.s. odgovorio: “Reci mu to.” (Ebu Davud).
Da li vam je ikada neko prišao i rekao vam da vas voli radi Allaha? Ili ste primili poruku od prijatelja koji vam to želi reći? Bez obzira šta se događalo u vašem danu, takav trenutak može odmah promijeniti vaše čitavo raspoloženje i povećati energiju. Poslanik a.s. je jedne prilike rekao Mu'azu r.a.: “Tako mi Allaha, volim te, Mu'aze. Posavjetovat ću te sljedećim riječima: Nikada nemoj prekidati učenje ove dove nakon svakog obaveznog namaza: “O Allahu, pomozi mi da Te spominjem, da Ti zahvaljujem i da Te obožavam na najljepši način.” (Ebu Davud).
Poslanikov a.s. savjet ovdje je mogao biti potpun bez uvodne napomene. Ipak, Poslanik a.s. na početku prvo potvrđuje svoju ljubav prema Mu'azu, stoga zamislite kako se zbog toga Mu’az osjećao, i koliko je kasnije zbog toga ostao privržen praksi koju mu je Poslanik a.s. sugerisao.
Mi susrećemo desetine ljudi tokom uobičajenog dana na poslu, u školi, dok ručamo, itd. Imamo mnoštvo interakcija koje su jednostavno neutralne: nisu niti negativne – niti pozitivne. Međutim šta ako bi to mogle biti pozitivne interakcije? Poslanik a.s. je rekao: “Nemojte smatrati nijedno dobro djelo beznačajnim, čak ni susret sa svojim bratom vesela lica.” (Muslim).
Nikada ne znamo s čim se neko suočava tokom dana. Osmijeh i topal pozdrav mogu unijeti trenutak sreće i pozitivnosti u nečiji život, stoga nikada ne bismo smjeli podcijeniti veličinu takvog djela. Međutim, ako takav trenutak ima pozitivan uticaj na stranca, kakav je tek uticaj na one koji su nam bliski? Ovo je pristup koji može u potpunosti transformirati dinamiku unutar porodice. Nasmiješena dobrodošlica može biti razlika na način da se radujete povratku kući umjesto da strahujete od njega. Potvrđivanje naše ljubavi prema nekome bez direktnog poticaja, može biti razlogom da prihvati naš savjet i dobru namjeru, umjesto da ga ignoriše.
Mali trenuci stvaraju dugotrajna i pozitivna sjećanja
Džabir bin Semura r.a. nam prenosi da je klanjao podne namaz sa Poslanikom a.s. kao malo dijete. Nakon obavljenog namaza, Poslanik je ušao u njegovu kuću i hodao s njim. Dok je Poslanik a.s. hodao, spuštao bi svoje ruke na obraze djece koja su prolazila i milovao ih. Džabir kaže da nikada nije osjetio miris koji je bio ljepši od mirisa ruku Poslanika a.s. (Muslim)
Nevjerojatno je da je ovaj poseban trenutak iz djetinjstva ostao urezan u sjećanju Džabira r.a. Poslanik a.s. u suštini nije uradio ništa neobično, bio je onakav kakav inače i jeste, a ipak je kod Džabira ostavio ovo snažno i doživotno sjećanje. I ne samo to, već je to pozitivno sjećanje usko povezano sa obavljanjem namaza i posjećivanjem mesdžida.
Neko je upitao Džabira r.a.: “Da li si sjedio sa Allahovim Poslanikom a.s.?” On je rekao, “Da. Kada bi Allahov Poslanik klanjao sabah, sjedio bi tamo sve dok sunce ne bi izašlo, a njegovi drugovi bi razgovarali, sjećali se stvari iz vremena džahilijeta, i recitirali poeziju. Oni bi se smijali, a on bi se smiješio.” ( Nesai).
Džabir nam kroz ova dva kazivanja pokazuje vrste sjećanja koje se izdvajaju nad drugima. To je sreća malih trenutaka iz dana u dan. To nije veliki događaj ili ekspedicija koju on povezuje s provođenjem vremena s Poslanikom. Umjesto toga, to je ležeran razgovor i ono što bismo mi nazvali druženjem.
Autori knjige The Power of Moments: Why Certain Experiences Have an Extraordinary Impact objašnjavaju da smo kao ljudska bića skloni sjećati se pozitivnih i negativnih trenutaka nekog iskustva. Ako odete na večeru i iznenade vas besplatnim desertom – to ćete zasigurno zapamtiti. I ne samo to, već će to malo pozitivno sjećanje navesti vaš um da cijelu večeru označi kao jedno pozitivno iskustvo, bez obzira na to što se kasnije ne možete sjetiti koja ste predjela naručili, ko vas je uslužio ili bilo koji drugi detalj te večeri. Jedan pozitivan trenutak je ono što ima trajan efekat. Isti primjer odnosi se i na negativna iskustva. Ako ste imali loše iskustvo sa uslugom ili ste slučajno isprljali svoju najdražu košulju – negativno iskustvo će biti ono što ćete povezati s cijelom večerom, čak i ako je sve ostalo bilo izvrsno.
Također, svi smo nekada doživjeli trenutke u kojima je nečije ohrabrenje ili vjera u nas dovela do transformacije. Fotograf se možda nikada ne bi bavio fotografijom da mu neko nije rekao da ima dobro oko za detalj. Svi mi u ovom ili onom obliku imamo sumnju u sebe. Ali snažna stvar kod ohrabrenja od strane drugih jeste da ponekad trebamo čuti samo jednu izjavu koja će nam dati samopouzdanje da krenemo određenim putem. A kada to nakon nekog vremena spomenemo toj osobi, možda se neće ni sjetiti da je rekla ono što je nama promijenilo život!
Ovo je snaga malih trenutaka. Oni mogu ostaviti trajan i pozitivan efekat na živote nekog drugog, a od nas zahtijevaju malo ili nimalo truda. Sve ono što oni zahtijevaju je pažnja i iskrenost. Zbog toga bi vjernici trebali biti oni koji donose pozitivnost i u svojoj komunikaciji uzdižu one s kojima razgovaraju.
Prilagođeno sa ibnabeeomar.com
Prevela i prilagodila: Zekija Krvavac
