Koliko puta smo zastali i razmislili o svakom našem koraku u životu? Šta su nam prioriteti? Koliko razmišljamo šta govorimo, radimo, kojim saznanjima hranimo našu dušu i naš mozak?
Jesmo li svjesni svakog trenutka? Kako ostavljamo trag u ljudskim srcima i životima? Koliko griješimo i koliko se kajemo za učinjeni grijeh? Da li smo uvijek slobodni da kažemo da radimo ispravno?
Da li smo spoznali svrhu našeg življenja na prolaznom dunjaluku? Je li nam samo važan dunjaluk ili ono što tek slijedi poslije i čeka nas? Jesmo li pružili nekom utočište i ono najvažnije pitanje – jesmo li pronašli utočište?
O ti koji čitaš ove redove, šta je za tebe utočište? Sigurnost. Ispravnost. Utjeha. Ljubav. Oslonac. Podrška. Čuvanje…
Prepusti se Utočištu koje nikad neće presahnuti. Živom koji ne umire. Znalcu naših najsitnijih tajni. Tvorcu vidljivog i nevidljivog. Silnom koji sve može. Blagom. Stvoritelju svih stvorenja.
Spremaš li se za susret s Voljenim?!
Malo zastani. Razmisli. Udahni zrak punim plućima. Diši. Imaš nekog ko te čuva. Osjeti ljepotu Božijeg stvaranja. Osjeti veličinu Njegovog Govora. Osjeti milost, radost, ljubav i sreću što si ti baš stvorenje koje je On izabrao da Mu se pokorava i ibadet čini. Zahvali iskreno, cijelim srcem za svaki dan tvog života. Za svaki trenutak. Sve što se dešava ima svoju mudrost i ljepotu.
Strpi se. Dunjaluk, koliko god da je ponekad težak – prolazan je. Imaš svoje Utočište. Ne brini. Osloni se.
O Allahu, daj nam snagu da se uvijek na tebe oslanjamo, zaštitu i pomoć tražimo. A Ti nam budi utočište.
Piše: hfz. Lamija Šehić
