Poželjno je da svako dobro djelo počinjemo Bismillom, a najčešće je učimo u ovoj spomenutoj formi: U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Od svih lijepih Allahovih imena, poučeni prvim riječima iz Kur’ana, najčešće Ga spominjemo kao Svemilosnog i Samilosnog — jer je upravo Njegova milost ono što nam u svakom trenutku najviše treba.
Spominjući ova Allahova imena prilikom svakog dobrog djela (od najmanjeg do najvećeg), imamo priliku da se iznova i iznova podsjećamo na plemenitost našeg Gospodara Koji savršeno stvara i Koji je — iz svoje milosti i mudrosti — odlučio da i mi postojimo i da znamo za Njega, da Ga spominjemo i čak učestvujemo i sami u zadivljujućem kreativnom procesu!
Takvo održavanje svijesti o Plemenitom (kao i naše veze s Njim kroz propisane i dobrovoljne ibadete) predstavlja čvrst temelj za razumijevanje cjelokupne stvarnosti i za pozitivan stav prema njoj. Za vjernika i vjernicu, jedino suštinsko mjerilo uspjeha svakog pojedinca jeste to kako se on svojim uvjerenjem, riječima i djelima odredi prema temeljnim i konačnim istinama — Bogu, Njegovoj Objavi, onome što je našim očima skriveno i onome što slijedi poslije smrti (El-Bekare, 2-5).
Prema tome, čovjek koji se svojim bićem opredijeli za Istinu i odgovori na poziv Gospodara — uspio je, pa makar ga pritiskale razne nevolje i makar izgledalo da (je) sve (iz)gubi(o) po standardima ovog prolaznog svijeta. Najvažnije je održavati vezu s Allahom, a to možemo u stanju tuge kao i u stanju radosti, kroz strpljenje i ustrajnost kao i kroz zahvalnost i brojna dobra djela. Sva ta stanja postaju sredstvo kojim se možemo približiti Allahu.
Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti. (El-Maide, 56)
A ovaj svijet nikada nije ni trebao biti savršen poput dženneta, ovdje su i ugoda i neugoda iskušenje, prije nego što su blagodat ili kazna. Svijest o tome pomaže da ni naše radosti ni naše tuge ne budu pretjerano velike te da svoja očekivanja usmjerimo prvenstveno prema Allahu Svemogućem, a ne prema nekom od stvorenja poput nas samih. Jedino On ima neiscrpne riznice i On nam je rekao:
Zovite Me i ja ću vam se odazvati.(El-Mu'min, 60)
Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet pripremiti. (El-Lejl, 5-7)
Ono što vjerniku daje poseban smiraj jeste svijest o Allahovom sveznanju i mudrosti. Allah sigurno ništa ne daje bez razloga i svrhe i On je čist od bilo kakve nepravde, tako da svaka nevolja ima svoje mjesto. Nešto što nam naizgled djeluje izuzetno nepovoljno može u sebi kriti veliko dobro, i obratno:
Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216)
Sigurno svako od nas ima barem nekoliko primjera za ovo iz vlastitog života. Ovo ne znači da se nikad ne smijemo rastužiti — daleko od toga, ali nas ova spoznaja sprečava da padnemo u beznađe i očaj.
Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati. (Et-Talak, 7) Pa, zaista, s mukom je olakšanje; zaista, s mukom je olakšanje! (El-Inširah, 5-6) I nikako za bilo šta ne reci: “Uradiću to sigurno sutra!” – ne dodavši: “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.” (El-Kehf, 23-24)
Kad stvari ne idu onako kako smo mi zamislili — a pritom smo uradili sve što je do nas i držimo se podalje od grijeha — ne treba da gubimo nadu u dobar ishod, čak i bolji od očekivanog, jer Allahu ništa nije nemoguće. Još jedna spoznaja koja za vjernike predstavlja izvor snage i motivacije jeste to da Allah nagrađuje trud, pa makar ishod bio potpuno bezuspješan (po mjerilima ovog svijeta).
Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti, te tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada vjernicima. (Ali Imran, 171)
I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici…” (Et-Tevbe, 105)
Jednostavno, nema mjesta za očaj u životu onoga ko u sebi čuva i jača svijest o svome Gospodaru, kroz proširivanje znanja o onome što je On objavio i pridržavanje tih smjernica i propisa.
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo… (El-Bekare, 257)
Znanje o plemenitom Gospodaru, Njegovoj Objavi i Njegovom Poslaniku sve druge stvari u životu stavlja u pravu perspektivu. To je ono što nam pomaže da razumijemo pravu vrijednost svega drugoga i da se orjentišemo u najrazličitijim situacijama. Vjerovanje u Allaha podrazumijeva vjerovanje u ahiret (jer je Allah savršen, a ovaj svijet očigledno nije takav, što znači da će sve nepravde biti poravnate na budućem svijetu), a to onda podrazumijeva individualnu odgovornost — što, najzad, motivira na činjenje dobrih djela.
To jezgro – vjerovati i činiti dobro – čovjek treba nastojati očuvati kako bi se mogao nadati svjetlu i uputi od Allaha, jer nema tmine koja to svjetlo može zatomiti.
O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima. Reci: “Zbog Allahove blagodarnosti i milosti – eto, zbog toga neka se raduju; to je bolje od onoga što gomilaju.” (Junus, 57-58)
Piše: E. M.