Knjiga „Muhaddise: učenjakinje u islamu“ Mohammada Akrama Nadwija na jedan sistematičan i integrativan način pokušava dati svoj doprinos u izučavanju hadisa, ali s aspekta ženskog diskursa i doprinosa žena u izučavanju hadisa. Knjiga je adaptacija Uvodnog toma četrdesetotomnog biografskog Rječnika učenjakinja Poslanikovih hadisa.
Autor na početku same knjige vrlo vješto izbjegava da za knjigu kaže da je to „ženska studija“ o navedenoj temi. „Iako je uređena i organizovana, ova materija je spisak; ona je po analogiji rječnika bliža „riječima“ nego „rečenicama“ i daleko je od „paragrafa“ uvezanih u „esej“.“
Međutim, autor ipak ne iskazuje ravnodušnost kad je u pitanju govor o feminističkim tendencijama u muslimanskim društvima, kao i na feministički, kako autor kaže „teorijski i praktični aspekt“. Prema autoru, praktični oblik feminizma podrazumijeva borbu za pravdu i pravičnost prema ženama – borbu za vrijednosti nad kojima nijedna religija i kultura ne posjeduje monopol. Ovo su one vrijednosti koje, kako i sami autor knjige naglašava, i muslimani trebaju promovisati i za njih se boriti. S druge strane, imamo teoriju feminizma koja promoviše ideju koja ponajviše okupira muslimanske umove, a ona je „ako muškarci mogu ‘X’, zašto ne mogu žene?“ ‘X’ može biti obavljanje namaza u džamiji, tumačenje Kur'ana, izdavanje fetvi, putovanje bez mahrema i sl. Svaka od ovih sintagmi se stavlja u okvir priče o „jednakosti“ gdje se sve što muškarci mogu uraditi, a žene ne mogu smatra nepravdom prema ženama.
Žene koje se spominju u knjizi „Muhaddise: učenjakinje u islamu“, autor naglašava, nisu bile ni svjesne ni nesvjesne feministice; one su jednostavno bile vjernice. Svoj autoritet i poštovanje su stjecale koristeći se svojim izuzetnim intelektualnim sposobnostima, koristeći iste izvore i metodologiju kao i muškarci, ali što je najvažnije, bile su ugledne zbog svoje pobožnosti i svjesnosti Uzvišenog Gospodara.
Također, važno je napomenuti i sljedeće činjenice:
- Iako se u današnjem kontekstu promoviše ženin ‘izlazak iz kuće’, ekonomska neovisnost od muškarca, samostalnost u donošenju odluka i sl., među svih osam hiljada islamskih učenjakinja koje su spomenute u knjizi nijedna nije smatrala porodicu i porodični život inferiornim i manje vrijednim, ali su uvijek smatrale da nose dio odgovornosti prema svojoj zajednici i izvan porodice, jednako kao i muškarci.
- Ukoliko promovišemo sintagmu „ako mogu muškarci, zašto ne mogu i žene“, promovišemo ideju da je sve ono što žena uradi prvobitno vlasništvo muškaraca – vlasništvo koje ona mora preoteti da bi uspjela. Uspjeh se mjeri prema tome koliko je poslova žena uspjela da „ukrade“ od muškarca.
„Tako se iz rasprave mogu razviti sljedeće teze: možda su se ove izvanredne žene, učenjakinje u oblasti hadisa (muhaddise), nesvjesno iznutra (tj. otporom) opirale opresivnom sistemu, a postizale su onoliko ugleda i slobode djelovanja koliko je sistem mogao da podnese“, kaže autor.
Žene koje se spominju u knjizi su izdavale fetve, kritikovale vladare, podučavale u školama hadisa, Kur'ana i sl., baš kao i muškarci. Često su ove učenjakinje i same bile kćerke muškaraca koji su nosili titule ‘kadija’, ‘imam’ ili hafiz (stručnjak, učen čovjek).Prema autoru knjige, premisa „Mogu muškarci, a mogu i žene“ otvara mnogo širu perspektivu u muško-ženskim odnosima. Ova sintagma je mnogo više prijateljski orijentirana, a u isto vrijeme ne nosi u sebi negativni naboj poređenja muškaraca i žena.
Knjiga „Muhaddise: učenjakinje u islamu“ donosi jedan novi pristup prema kojem se već u prvim generacijama primijeti da je cijela zajednica, a ne samo muškarci preuzela brigu o naslijeđu Poslanika, a.s. Poznat je primjer da je ashabijka kojoj su se ljudi najviše obraćali kad je u pitanju šerijatsko pravo bila Aiša bint Ebi Bekr es-Siddik, r.a. Čak i nakon poraza na Bici kod deve, ona nije izgubila ugled kod svojih savremenika, te su joj savremenici i dalje dolazili na konsultacije iz šerijatskog prava. U prvim generacijama ne postoje nikakve kampanje da se preuzmu prava od muškaraca u korist žena. Knjiga podstiče da razmišljamo na način da naše djelovanje posmatramo kao služenje Bogu na sve načine na koje možemo, kako u ibadetima, tako i u društvenom djelovanju, a ne samo da diskutujemo o tome da li žene mogu uraditi nešto što mogu i muškarci.
Zbog toga preporučujemo ovu knjigu svima onima koji žele steći uvid u doprinos bogatom naslijeđu nauke o hadisu (izrekama Poslanika Muhammeda, a.s.) iz perspektive žene kao vjekovnog čuvara islamske tradicije i naslijeđa.
Pripremila: Amina Mujela-Botić
