Podrazumijevamo pod tim, također, neprestano i potpuno pridržavanje islamskih neprolaznih metoda i načela. Kada zaručnik ili zaručnica dostignu ovaj stepen razumijevanja, prakticiranja i pridržavanja, možemo reći da su pravi vjernici i moralne osobe. Kada, međutim, nisu na ovome nivou razumijevanja, prakticiranja i pridržavanja propisanog, očito je da se za njih može kazati da su iskrivljenog ponašanja i pokvarenog morala i da su daleko od islama, ma koliko se prikazivali svijetu kao uzorite i bogobojazne osobe i tvrdili da su muslimani praktičari.
Pravedni halifa Omer ibn El-Hattab, r.a., je, kada mu je došao neki čovjek da svjedoči za drugog čovjeka, razriješio ovo pitanje na najprecizniji način, postavljajući odgovarajuća mjerila za upoznavanje osobe i pokazivanja njegovog pravog lica.
Omer, r.a., ga prvo upita: „poznaješ li ti ovog čovjeka?“
Čovjek mu na to odgovori: Poznajem,
Zatim ga Omer, r.a., upita: „Jesi li ti njegov tako blizak susjed da znaš gdje sve on ulazi i izlazi?“
Čovjek mu na to odgovori: „Ne znam“.
Omer ga potom upita: „Da li si nekad sa njim putovao da bi upoznao kakav mu je moral?“
Čovjek mu na to odgovori: „Ne, nisam“.
Omer, r.a., ga zatim upita: „Jesi li sa njim trgovao da bi upoznao njegovo poštenje?“
Čovjek mu i na to odgovori: „Ne, nisam“.
Omer, r.a., mu potom povišenim tonom reče: „Vjerovatno si ga vidio u džamiji kako ustajući i sjedeći, dižući i spuštajući glavu, do iznemoglosti klanja?“
Čovjek na to potvrdno odgovori: „Da, jesam!“
Omer, r.a., mu na sve to reče: „Slobodan si, možeš ići. Ti uopšte ne poznaješ ovog čovjeka“.
A čovjeku za kojega je ovaj svjedočio reče: „Dođi mi sa nekim drugim koji te poznaje“.
Omera, r.a., nije dakle zanijela forma i vanjština ovog čovjeka. On se upoznao sa istinom pomoću odgovarajućih mjerila vrijednosti koja otkrivaju njegovo pravo stanje i pokazuju kakvo je njegovo pravo stanje i kazuju kakvi su mu vjera i moral. Smisao ovoga proizilazi iz riječi Allahovog poslanika, s.a.v.s. u hadisu koji prenosi Muslim od Ebu Hurejre, r.a.: „Allah, dž.š., uistinu, ne gleda vaše likove i vaša tijela, nego gleda u vaša srca i vaša djela“.
Zbog toga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., onima koji se žele ženiti savjetuje da uzmu one djevojke koje se drže vjere. Takve u potpunosti izvršavaju svoje obaveze prema mužu, djeci i kući, onako kako to od njih traži islam, a Poslanik, s.a.v.s., preporučuje.
Buharija i Muslim i drugi prenose od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Žena se ženi radi četiri stvari: bogatstva, plemenitog porijekla, ljepote i vjere. Pa, drži se vjernice, ruke ti se pretvorile u prah“.
(iskaz „ruke ti se pretvorile u prah“ je podsticaj na ženidbu vjernicom. To je, ustvari, dova za uvećanjem imetka, tako da bi značenje iskaza bilo: ‘Oženi se vjernicom i ne obaziri se za bogatstvom, porijeklom i ljepotom, jer će to sve doći uz vjernicu; op. recezenta)
I u obrnutom slučaju, Vjerovjesnik, s.a.v.s., starateljima djevojaka prispjelim za udaju također savjetuje da traže momke koji se drže vjere i morala, jer takvi ljudi u potpunosti izvršavaju svoje obaveze u pogledu zaštite porodice, bračnih obaveza, odgoja djece, čuvanja časti na pravi način i osiguravanja potrebnih sredstava za kućne troškove.
Tirmizi prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ako vam dođe neko sa čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ne učinite li tako, na zemlji će zavladati smutnja i veliki nered.“
Ima li veće nesreće za vjeru, odgoj i moral od toga da djevojka vjernica padne u ruke raspojasanog zaručnika, ili čovjeka koji bezobzirno postupa prema njoj, ne vodi računa o njenom ugledu, časti i imovini i ne pridaje joj bilo kakvu važnost ili poštovanje? Ima li veće nesreće za čestitu ženu od toga da bude udata za muža raspuštenjaka i razvratnika koji je prisiljava da se otkrije i miješa sa drugima, primorava da pije alkohol i pleše sa muškarcima i tjera da se oslobađa vjere i morala? Koliko je, nažalost, djevojaka koje su bile primjer čestitosti i neporočnosti, da bi nakon što bi prešle u raspuštenu kuću kod bestidnog i razvratnog muža, i same postale nemoralne i razuzdane ne pridajući časnim načelima bilo kakvu vrijednost.
Nema sumnje da će se djeca koja odrastaju u ovakvoj raspuštenoj, bestidnoj i griješnoj kući formirati na devijantan i nemoralan način, i biti odgojena da stvaraju nered i čine ružna djela.
Dakle, izbor na temelju vjere i morala je najvažnija stvar koja supružnicima osigurava potpunu vjerničku sreću, djeci uzorit islamski odgoj, a porodici trajnu čast i željenu sigurnost?
Izvor: Abdullah Nasih Ulvan, Odgoj djece u islamu, Ilum, Bužim, 2014, str. 34-36.
